RTV Teorija i praksa

Šerif Kaznadar

RADIO I MASOVNA KULTURA

U sjedinjenim Državama masovna kultura je bila posebna preokupacija kritičara i sociologa. U vezi sa tim postoje dve jasne tendencije; Jedni, pesimisti, smatraju da masovna kultura ide na štetu raznovrsnosti u kulturi koja je ranije postojala i zamenjuje je „gigantskim sinkretizmom čija se jedina funkcija sastoji u tome da velikom broju Ijudi donese zabavu osrednjeg kvaliteta.” Takva masovna kultura bi sadržala dve velike opasnosti: prva leži u činjenici da ona degradira svoju publiku; druga, u tome što ona ugrožava samo postojanje kvalitetnije kulture. Drugim rečima, rđava kultura bi istisnula dobru. Drugi, optimisti, potvrđuju da je osnovni karakter te masovne kulture univerzalizam: „Prvi put, svi članovi društva imaju zajednički skup jedinstvenih referenci; prvi put, uprkos društvenoj nejednakosti, svi su Ijudi dobili pravo na kulturu. Dešava se da čak u uobičajenim formama ta kultura izvlači mase iz njihovog neznanja i navika.' Radio svakako doprinosi stvaranju i širenju masovne kulture. Upravo ulogu radija u tom domenu pokušačemo da sagledamo na osnovu skorašnjih izučavanja i studija. Za Žorža Fridmana (Georges Friedmann) specifična obeležja masovne kulture, koju on definiše kao „veliki pokušaj u kome se stapaju, pojednostavljujuči se, orginalna dela, nacionalne i regionalne ispiracije, elementi folklora”, a naročito njen industrijski karakter, impliciraju difuziju produkata različitog kvaliteta, putem svetske mreže masovnih komunikacija. 2 Ta difuzija produkata različitih kvaliteta nije, prema Morisu Janovicu (Morris Janowitz) i Robertu Šulceu (Robert Schulze) 3 „propraćena opadanjem kulturnih normi, več stvaranjem nove publike koja ne može da predstavlja stubove jedne visoke kulture”. To zaista znači da se mass media (među kojima nas

1 Lucien Karpik, Specificite de la sociologie americaine, Le Monde, dodatak broju 7056, 20 septembar 1967. 2 Georges Friedmann, Enseignement et culture de masse, „Communications”, Seuil 1961, n° 1.

3 Morris Janowitz - Robert Schulze, Tendences de la recherche dans le domaine des communications de masse, „Communications”, Seuil, 1961, n° 1.

123