RTV Teorija i praksa

radio interesuje) nisu uzdigli do jedne „visoke kulture” več su pored nje stvorili jednu drugačiju kulturu, dostupnu širokoj publici. Ovo je zaključak do koga dolazi I. de Sola Pol: „Porast produkata niže kulture nije išao na štetu više kulture.” Ali on dalje nastavlja da „је porast produkata visokog kvaliteta slab u odnosu na porast produkata koji se emituju putem masovnih komunikacija.” Kada se ovo kaže, ne treba izgubiti iz vida da je suština komunikacije interakcija između onog koji emituje i onog koji prima. Proces prihvatanja uhom jedne poruke nije manje važan od namere i sadržine te poruke. U jednoj studiji o psihologiji audicije, Pol Fres (Paul Fraisse) kaže 4 da „glas (glas govora kao glas muzike), osnovni element radio-poruke, ostavlja veliki utisak na nas”, i ~da radio uvećava značaj jezika u našem životu. Jezik je kapitalno sredstvo”, nastavlja Fres, „naše socijalizacije i naše humanizacije. Čovek se raziikuje od životinje po tome što govori, a upravo govorom dete preobračamo u čoveka. Zna se da deca nisu mnogo različita od svojih roditelja i da njihovo obrazovanje može da započne tek kada dovoljno odrastu da mogu naučiti da govore.” AU taj glas, taj govor koji se čuje ргеко radija, njegova efikasnost, može li se utvrditi apriori? Zar ona ne zavisi od uslova difuzije i prijema? Na tom problemu рге nekoliko godina radilo se u Centru za radiofonična istraživanja ORTF. Čini nam se da je ovde važno citirati zaključke nekih istraživanja koji se odnose na služanje radija. 5 Ta istraživanja su „pokazala kompleksnost uloge mnogobrojnih faktora koji intervenišu prilikom slušanja radija. Ti faktori deluju istovremeno; teško je analizirati tačno njihove posledice(...) Važna činjenica koja je konstatovana odnosi se na veoma malu efikasost slušanja radija kao i na lakoču sa kojom slušalac prestaje da sluša. Dakle, važno je da radio tokom govornih emisija upotrebljava sredstva koja mogu da učine slušanje efikasnijim. Radiofonični iskazi treba da budu kratki. Konstatovana je zaboravnost elemenata koji se prikazuju u prvoj polovini perioda od četiri minuta 6 . Za slušaoca je veoma važna dužina govomog teksta.

4 Paul Fraisse, Psychologie de Vaudition, „Cahiers d’čtudes de radio-tčlćvision”, Presses universitaires de France, 1954, n° 2. 5 Genevičve Olćron, Etude de Vefficacitć de Vicoute č la radio, „Cahiers d’ćtudes de radio-tćlćvision”, PUF, 1954, n° 1. * Eksperimenti su vršeni na slušanju teksta koje je trajalo četiri minuta.

124