RTV Teorija i praksa

jeste okolnost da se TV spektakl organizuje u televizijskom fenomenu svojstvenom mediju - direktnom prenosu empirijskog zbivanja. To je jedino preimućstvo TV u odnosu na ostale tehnologije komuniciranja, ali istovremeno do te mere izuzetno, da se TV po njemu i izdvaja u poseban fenomen masovnog komuniciranja. Televizijskoj tehnologiji, u tom pogledu, ne može konkurisati ni film, ni teatar, ni radio, ni jedno drugo sredstvo komuniciranja kojim se poruke transmituju u formi spektakla. Iz te prednosti TV medija nad ostalim srodnim tehnologijama komuniciranja izvedena je i najosobenija specifičnost TV spektakla, a to je da se njegovim posredstvom uspostavlja direktan odnos između simboličke predstave i primarne socijalne materije - empirijskog događaja koji je predmet televizijske transkripcije; takvom razlikom između TV spektakla i ostalih poruka organizovanih u toj formi, uslovljene su i sve druge distinkcije koje se mogu obelodaniti primenom opštih odredaba đefinicije spektakla na slučaj TV prezentacija posebno. Ali, već ta okolnost da TV spektakl, formiran u direktnom TV prenosu, sažima odnos između primarne socijalne materije i spektakularne predstave i nameće niz pitanja: kako se u tom slučaju simbolički distancira IV prezentacija u odnosu na u njoj predstavljenu stvarnost? Odnosno, kojim se to sredstvima obezbeđuje evokativna moč TV spektakla budući da je reč o poruci organizovanoj na nivou metaforičke prezentacije, osposobljene da simbolički prizove u svest TV gledalaca ideje sugerirane samom strukturom рошке? Odgovarajući na napred postavljena pitanja nastojačemo da odgovorimo i na pitanje: kako izgleda struktura TV spektakla formiranog prema obzirima elektronske slike kao analoško-čulne reprodukcije empirijske stvarnosti, odnosno, kakve su implikacije рошке nastale putem elektronske transpozicije realne datosti u odgovarajuči simbolički izraz na samu strukturu komunikacionog čina i njegove socijalno-psihološke dimenzije? Najzad, na sva ta pitanja valja odgovoriti imajuči u vidu centralnu činjenicu naše analize, a to je - da TV spektakl, kao рошка organizovana TV slikom, predstavlja istovremeno i simboličku prezentaciju aktuelno date stvarnosti - realnog zbivanja, pa se zbog toga TV spektakl i javlja u ulozi aktuelno- informativne poruke. Time se u prvi plan ističe tvrdnja da se posredstvom TV medija, kao ni u jednom drugom slučaju pomoću spektakla, osim estetičke, ostvaruje i, na televiziji svojstven način, aktuelno- politička i kulturna

130