RTV Teorija i praksa

stvarnosti, potrebno je da TV prezentacija stekne karakter estetičke poruke. U prvom slučaju TV poruka se formira direktnim prenosom ali tako da TV elektronska slika, kao bitna supstanca njene organizacije, ostaje u statusu ikoničkog znaka ili čulno-analoške zamene empirijske datosti; TV slika ili na njoj sazdane TV sekvence samo su supstitut realne stvarnosti a ne njen simbolički ekvivalent U tom slučaju TV prezentacija je oblik opisne - nesimboličke interpretacije najdirektnije uočljivih aspekata realnih događaja, a dublji slojevi semantičko-značenjske strukture tako konstituisanih poruka ostaju potisnuti u drugi plan. Njih je moguče razotkriti tek dekodiranjem direktnim prenosom formiranih TV poruka ukoliko se, kreativnim intervencijama TV režije, tako stečena simbolička građa organizuje u vidu TV spektakla. Faktografsko-informativna TV poruka je po svojim informativnim vrednostima ravna poruci organizovanoj jezikom diskurzivne komunikacije u kojoj se prosto opisno konstatuje jedna ili druga dimenzija događaja, a da se pri tom ne zalazi u šire i dublje interpretacife smisla samog događaja. U tom slučaju TV slikom organizovana poruka ostaje па nivou njenih denotativnih funkcija, a ne dolazi do izražaja tendencija imanentna svakoj ikoničkoj predstavi, pa i TV slici, da se iz statusa analoško-čulne predstave preobražava u ikonički simbol tj. da označava ili metaforički nagoveštava smisao događaja skriven u njegovoj dubljoj strukturi. I čim ta, ikoničkoj slici - u ovom slučaju TV slici - imanentna funkcija ne dolazi do izražaja u okviru TV prezentacija, odmah je jasno da informativne vrednosti tako organizovanih poruka ostaju na nivou denotativnog, odnosno čulno-analoškog poimanja događaja prevedenog TV prenosom u elektronskom mediju odgovarajuću ikoničku predstavu. To je рошка kojoj u strukturi nedostaje ona estetičkoj poruci toliko neophodna dimenzija oličena u metaforičko-simboličkoj distanci TV prezentacije u odnosu na realno odigravani događaj, bez koje se TV prezentacija teško preobražava iz statusa denotativno-faktografske oznake u vrednosno oplođenu poruku sa estetičkim i ideološkim evokacijama; otuda, ukoliko bismo složenim intervencijama preobražavali TV zbivanje iz statusa faktografsko-informativne poruke na nivo TV spektakularne predstave u čijoj je strukturi faktografsko-informativna рошка prožeta i konotativnim značenjima, onda bismo to svakako postigli intervencijama koje organizacijom TV spektakla iTV slici obezbeđuju tzv. „produženo značenje” tj. svojstvo da osim što denotira faktografski podatak istovremeno i asocira njegove '

134