RTV Teorija i praksa

~Ne smatramo da u programima postoji određena pristrasnost ni prema levici ni prema desnici političke scene... Čini nam se da je problem širi i da leži u načinu na koji se programi prikazuju. Po našem mišljenju, radio-difuzija je prikazivala razne probleme na način koji je obezvređivao rad onih koji rade na javnim poslovima. Takav način izveštavanja je otežavao rad svih političkih partija u parlamentu. Oštetio je i sindikalne lidere i uprave preduzeća...” Greška je trostruka: „Prva greška je u tome što radio-difuzija ima tendenciju da dramatizuje vesti, i što suviše često pokušava da na radiju i televiziji napravi vesti a ne da ih samo prenese. Na primer, neposredno komentarisanje govora ministra finansija o budžetu, reč po reč, kako se skida sa trake, nije dobar način obaveštavanja javnosti i ne uzima u obzir teške probleme koji zahtevaju dosta razmišljanja i procena raznih mogućnosti...” „Druga greška je konfrontacija. Polarizacijom se stvarno može objasniti suština nekog pitanja o kome su mišljenja podeljena, a konfrontacija može pomoči publici da shvati razne argumente... Pa ipak, ono što se koristi za razjašnjavanje nekog pitanja može često biti i loše zamišljen način... Po našem mišljenju, često je mnogo bolje razmotriti šta je u problemu zajedničko, videti kakve su mogućnosti sporazumnog rešenja, nego polarizovati stavove i podsticati podeljenost Nasuprot mišljenju nekih producenata da je konfrontacija neophodna za dobru televiziju, verujemo da bi dobar deo pujblike često pozdravio neki razumniji i racionalniji način prikazivanja...” „Treča bolest od koje boluje prikazivanje javnih poslova je u tome što nisu svi kadrovi koji rade na tom poslu dovoljno stručni. Mnogi suviše plitko shvataju pitanja i događaje koje obrađuju... Njihova neposredna reakcija na neki problem može biti ,to treba menjati i kazniti one koji su dozvolili da do toga dode'. Međutim, neprofesionalno je ne istražiti teškoče sa kojima su se suočili oni koji su radili na tom problemu: nedostatak novca, zakonska ili ugovorna ograničenja koja su im sužavala slobodu akcije, nemogućnost đa se postigne sporazum između spornih strana i sve one druge teškoče koje onemogučavaju rešenje nekog problema...” „Rešenje počinje od regrutovanja kadrova. Producente treba birati tako da opseg njihovog obrazovanja i iskustava bude širi nego što je to sada slučaj. Ali bez obzira na obrazovanje, prva stvar po važnosti je širina njihovih pogleda... Kako inače mogu shvatiti probleme koje javnost još ne poznaje a koje treba prikazati u vestima? Kako inače mogu sprečiti širenje jaza između njihovih shvatanja i shvatanja prosečnog gledaoca ili

150