RTV Teorija i praksa

prošlosti, pa je pošteno priznati takve intervencije, ozakoniti ih i ukinuti sadašnje Uprave za radio-difuziju... Ali sva druga korespondencija koju smo primili odisala je željom da se vladr političarima i kvazi-političkim organizacijama ne dozvoli direktna kontrola nad radio-difuzijom.” U uvodu odeljka, u kome se govori o četvrtom uslovu, Odbor skreče pažnju na jedan paradoks. Mnogi Ijudi koji skoro jednoglasno zastupaju princip uredničke nezavisnosti, ipak traže pre više nego manje intervencije u radio-difuziji i predlažu nove ustanove koje če to činiti. Odgovor na taj paradoks, kako kaže Odbor, „...је u tome što je urednička nezavisnost u sukobu sa jednim drugim principom: odgovornošću. Najviše kritike sadašnje strukture došlo je od onih koji veruju da je radio-difuzija bila tokom poslednjih deset godina neosetljiva na mišljenja koja su izrazili veliki sektori publike, i da nije dovoljno odgovorna publici.” Tako jedan kritičar smatra da je potreban nov aparat koji bi obezbedio „publici mogučnost da ocenjuje politiku radio-difuzije i mogučnost da je menja ukoliko joj se takva politika ne sviđa.” Jedan drugi posmatrač podvlači razliku između odgovornosti radio-difuzije pred parlamentom i odgovornosti pred publikom, jer publika kao takva nema vlasti (tj. ona ne može da nametne promene, osim preko svojih predstavnika, tj. parlamenta). Ali ako parlament, zato što smatra da radio-difuzija treba da uživa uredničku nezavisnost i da bude slobodna od direktnih političkih pritisaka, odbije da raspravlja o vrlinama i manama nekog programa na koji se publika žalila, nego jednostavno prenese tu žalbu radio-difuziji, kako se umesne žalbe mogu javno pretresati na način koji će stvarno predstavljati pritisak na radio-difuziju? Odbor smatra - ali ne jednoglasno - da interes publike zahteva obrazovanje dva nova tela koja če jačati koncepciju odgovornosti radio-difuzije pred publikom. Prvo telo, Komisija za žalbe na radio-difuziju, koje će razmatrati konkretne žalbe na lažno prikazivanje ili nepravičan tretman u emisijama. Drugo telo, Javni odbor za istrage o televiziji bi organizovao, s vremena na vreme, javne ankete i diskusije o politici i reziiltatima radio-difuznih organizacija uopšte. Preporuke Odbora koje proističu iz njegovog isticanja elastičnosti i raznovrsnosti organizacije radio-difuzije u budučnosti, su dalekosežnije. Iskustvo je pokazalo, kaže Odbor, da je u interesu raznovrsnosti bolje imati dve radio-difuzije umesto jedne. Prema tome, ako i kada bude došlo do

154