RTV Teorija i praksa

još više nas učvršćuje u uverenju da treba učiniti kraj duopolu...” „Drugi uslov za dobru radio-difuziju u budučnosti je raznovrsnost. Kultura našeg društva je sada višerasna i pluralistička; to znači da Ijudi danas imaju više različitih mišljenja o prirodi i cilju života, i očekuju da njihovo raišljenje bude izraženo u ovom ili onom obliku. Struktura radio-difuzije treba da odražava tu raznovrsnost. Za pojedinca život je kocka: on može da stavi sve, ako tako želi, na jednu interpretaciju života. Radio-difuzne organizacije moraju da obuhvate sve, da stave svoj novac na sve vodeće konje koji su na startu, bez obzira na to koje boje nose. Ako treba napraviti širok opseg dobrih programa, pisci, kompozitori i producenti treba da imaju mogućnost da traže posla kod više od jedne organizacije. Pored toga, mišljenja smo da treba da bude više izvora uredničkog ocenjivanja programa, naročito u periodu promena... Raznovrsnost stila, tona i teksture programa je isto toliko važna za raznovrsnost i mogučnost izbora koliko i raznovrsnost tema.” Treći uslov koji predlaže Odbor - koji je već pomenut u ovom članku u okviru nekih primedbi o Vestima i Tekućim događajima - je urednička nezavisnost radnika radio-difuzije: „Urednička sloboda koju je parlament dao BBC-u a kasnije i IBA je dragocena. Druge visokocivilizovane zemlje su se borile za tu slobodu i nisu je postigle; neke zemlje, sa manjom tradicijom političkih sloboda, u manjoj ili većoj meri kontrolišu svoje radio-difuzije i diktiraju im šta mogu a šta ne mogu da kažu. Neki posmatrači smatraju da je posebno BBC, u doba nacionalnih nemira, bio isuviše spreman da se stavi na stranu postojećih društvenih ustanova i odnosa. Oni smatraju da je dobrovoljna cenzura u okviru samih organizacija opasnija od direktne političke kontrole... Ali drugi posmatrači izvlače drugačije zaključke. Oni ističu odlučnost BBC da prikaže vesti i stavove bez preterivanja, što je dovelo do toga da je glas BBC uživao veče poverenje od svih drugih medija za vreme rata, kako u okupiranim zemljama tako i kod nas. Takođe su pomenuli više slučajeva kada je radio-difuzija, na nezadovoljstvo istaknutih ličnosti i vlade, dokazala svoju nezavisnost, i isticali ispitivački i odlučan stil onih koji su vodili intervjue.” „Ро jednom pitanju su oni koji su nam pisali skoro jednoglasni. Samo jedan od onih koji su nam slali dopise želeo je veču političku kontrolu emisija i to na osnovu toga što država može da interveniše, i što je već intervenisala u

153