RTV Teorija i praksa

programa iz raznih izvora - kako iz več uvedenih organizacija tako i od nezavisnih producenata, iako se naročito podvlači ovaj drugi izvor. To telo bi dobijalo finansijska sredstva takođe iz više izvora - reklame, pokroviteljstvo, možda i državne subvencije. Ono ne bi moralo da obezbeđuje ravnotežu između raznih vrsta programa kao što to moraju postoječe radio-difuzije; niti bi snosilo uredničku odgovomost za sve što se emituje na kanalu, nego bi jedino bilo podložno nekim zakonskim ograničenjima kao i svaki drugi izdavač. Priroda takvog tela bila bi, tako se bar nada Odbor, da podstiče eksperiment na uštrb već utabanih staza; i da tako odražava istraživačku prirodu našeg savremenog pluralističkog društva. Sve ove preporuke koje donose nešto novo, primljene su do sada, kao što se moglo i očekivati, sa pomešanim osečanjima. Na primer, nije ižnenađujuče što ni BBC ni IBA nisu topio pozdravili prividno ograničenje njihovih uloga koje proizilazi iz mišljenja da jedna organizacija treba da se usredsredi prevashodno na nacionalnu radio-difuziju, a druga na regionalnu, Obe mogu odgovoriti, u izvesnoj meri s pravom, da su dobra nacionalna i dobra regionalna radio-difuzija u velikoj meri međuzavisne. Mnogi Ijudi se pitaju da li su finansijski aranžmani predviđeni za lokalni radio i za četvrti TV kanal dovoljno jaki da obezbede njihov opstanak bez potčinjavanja interesima reklama. Neki se pitaju nisu li možda kritike vlasti koje su tako karakteristične za kraj šezdesetih godina, i reakcije koje su te kritike izazvale, našle suviše veliki odjek u mišljenju Odbora? Drugi, za koje BBC još uvek ostaje isuviše moćan simbol establišmenta, žale što je samo manjina u Odboru preporučila da se BBC podeli na dva dela. Šta će iz svega toga proizaći? U neposrednoj budućnosti, možda ništa naročito. Svakako mnogo manje od onoga što Odbor preporučuje; živimo u teškim vremenima i nije lako napraviti ргерошке koje neće zahtevati povečanje troškova. Odbor sam priznaje da verovatno nema te vlade koja bi smatrala opravdanim troškove za preloženi četvrti TV kanal u neposrednoj budučnosti. Ali Izveštaj nije namenjen samo današnjici; on pokušava da da sliku poželjnog i mogućeg razvoja u toku sledečih petnaest godina. Futurologija je, kako Izveštaj priznaje, nezahvalna nauka; pa ipak, Izveštaj se ne usteže da pogleda u budučnost. Svaki racionalan pokušaj sagledavanja budućnosti daje svoj doprinos, iako skroman, oblikovanju te budučnosti. Mislim da je vrlina ovog Izveštaja u tome što izražava nadu u budučnost britanske radio-difuzije, koja neče biti manje časna, a svakako ni manje avanturistička od njene prošlosti. Preveo s engleskog Nikola Čajkanovič

156