RTV Teorija i praksa

10. Da bi komunikacija bila uspješna, potrebno je da se pošiljalac i primalac služe istim ili približno istim kbdom. Znači, primalac će razumjeti poruku samo ukoliko je na njemu razumljivom jeziku, ako zna u kojem su značenju upotrijebljene riječi i ako shvata smisao poruke. To je metajezička funkcija govora. 11. Jezik radija i televizije obično se proučava zajedno, ali to ne znači da se jezik radija ne razlikuje od jezika televizije. Na radiju govor ima odlučujuču ulogu u odnosu na ostale poruke, dok se na televiziji zvuk (govor, muzika i sl.) pridružuje slici kao veoma važan element. Na prvi pogled, jednaku pažnju obračamo na televizijsku sliku i na televizijski govor, tj. više pažnje se poklanja govoru kad se sluša radio nego kad se sluša - gleda televizija. Da bi se takvo mišljenje dokazalo ili opovrglo, treba najprije reći šta se pod pažnjom podrazumijeva. Opredijelili smo se za definiciju koju daju H.B.lngiiš i A.Č. Ingliš u Obuhvatnom rečniku psiholoških i psihoanalitičkih pojmova: „...aktivan izbor, i naglašavanje, jedne komponente složenog iskustva, i sužavanje raspona objekata na koje organizam odgovara; održavanje perceptualne upućenosti na jedan predmet i zanemarenje drugih”. Ako je pažnja aktivan izbor, onda se uvijek mora poči od konkretnog slušaoca gledaoca i konkretne emisije. Gledaoci jedne televizijske drame sa mnoštvom erotskih scena obično če veču pažnju pokloniti slici nego govoru koji je prati. Međutim, ako se gleda informativna emisija, najčešče se više pažnje posvečuje govoru nego slici. Naravno, ima televizijskih emisija koje kod gledalaca izazivaju podjednako interesovanje i za riječ i za sliku. Kad bi se izvršila detaljnija analiza večeg broja televizijskih emisija, kao i reagovanja večeg broja gledalaca na te emisije, sa ciljem da se sazna u kojoj mjeri se poklanja pažnja slici, a u kojoj govoru, došlo bi se do još najmanje dva zaključka: a) odnos prema riječi i prema slici može da se mijenja u toku iste emisije; b) u vezi s tim odnosom postoje individualne razlike među gledaocima. Pri tim proučavanjima trebalo bi, svakako, razdvojiti prvi put viđene i više puta gledane (reprizirane) emisije. Sličan odnos između auditivnih i vizuelnih elemenata srećemo u svakodnevnoj verbalnoj komunikaciji. U Ijubavnim razgovorima pažnja je usredsređena i na govor i (nekad još više) na samog sagovornika (vizuelni momenat), dok je u

167