RTV Teorija i praksa

poslovnim razgovorima u centru pažnje govor (auditivni momenat), a lik sagovomika je obično u dmgom planu. Dosad nauka nije u dovoljnoj mjeri uzimala u obzir ulogu vizuelnih elemenata u jeziku, pa se o njima relativno malo zna. Raznim istraživanjima, npr. govora slijepih, moglo bi se doći do vrlo zanimljivih i korisnih rezultata. 12. Razlika između jezika radija i jezika televizije najuočljivija je kad se uporede dvije emisije istoga žanra. Uzmimo za primjer prenos jednog sportskog događaja i informativnu emisiju U radio-prenosu pošiljalac poruke gleda sportsku borbu, komentariše akciju i opisuje borilište i atmosferu u kojoj se sve to odigrava. Primalac pomke sluša komentare i opise, ali ne gleda samu borbu. U televizijskom prenosu, međutim, ima manje govora. Slika koju je izabrala kamera i koju komentariše pošiljalac, pojavljuje se pred očima primalaca (gledalaca) i najčešće sama dovoljno govori o akciji. Ove činjenice ne poštuju uvijek sportski komentatori na televiziji, pa često nepotrebno opisuju ono što gledaoci jasno vide na ekranu. 0 prirodi odnosa između riječi i shke može se dosta saznati poređenjem beogradskog večemjeg Dnevnika na radiju i na televiziji. Na rađiju govor počinje saopštavanjem tačnog vremena i najavljivanjem stanice, talasne dužine i emisije. Na sUčan način počinje i televizijski Dnevnik, samo što te elemente saopštava slikom: kazaljke velikog časovnika pokazuju tačno vrijeme, a znakom ргеко čitavog ekrana s natpisima: RTB (gore) i TV DNEVNIK (dolje) najavljuju se stanica i tekuča emisija U nastavku slušamo na radiju; „Pred mikrofonom je...”, a na televiziji gledaoci vide novinara čije ime i prezime saznaju iz natpisa na donjoj ivici slike. U daljem toku televizijske emisije kombinuju se govor i slika. Na eßranu se povremeno javljaju brojke koje će odmah zatim biti 1 izgovorene. To je jedna od mogućnosti da se neki dijelovi govome izjave posebno istaknu. Ponekad je govor praćen fotografijom, čiju bi ulogu trebalo posebno osvijetUti. U televizijskoj emisiji slika prati, kao što smo vidjeU, i govomi i pisani jezik. U vezi s tim mogu se postaviti brojna pitanja: simultanost sadržaja govora i slike, funkcija slike u odnosu na govor (da li slika ilustmje, dopunjava Ш ističe govome рошке, ili joj riječi nisu ni potrebne da bi se iskazao određeni sadržaj), odnos između govomog i pisanog jezika itd. 13, Jezik radija i jezik televizije još uvijek predstavljaju nedovoljno istraženu oblast. Budući proučavaoci treba da riješe niz veoma složenih zadataka, i teorijskih i praktičnih. S obzirom na sve veće interesovanje za ovu problematiku, mogu se očekivati i značajniji rezultati. Ako se postignu, biće to veliki doprinos kako našoj nauci o jeziku tako i kulturi.

168