RTV Teorija i praksa

činjenici, da danas svaka nacionalna kuitura, đa svaka društveno-politička zajednica, raspoiaže televizijskim medijem kao potvrdom svoje nacionalne, društvene i političke ravnopravnosti. U uvjetima u kojima živimo i radimo i u vremenu u kojem se sve to događa, ostaviti jednu naciju bez televizijskog izraza predstavljalo bi danas njeno društveno osiromašenje, onemogućavanje njene društvene emancipacije. Prema tome, Jugoslavija je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je svoje osnovne političke postulate i na ovom području oživotvorila. Bilo је dosta điskusije, i prikrivene i neprikrivene, u početku, da li je Jugosiaviji kao jednoj relativno siromašnoj zemlji u materijalnom smislu te riječi, nužno da ima 8 televizijskih studija kad se zna da je televizija kao medij izuzetno skupa. Međutim, odustati od jeđnog takvog procesa predstavljalo bi napuštanje nekih osnovnih principa u jednom dosta značajnom području, prvenstveno što je u Jugoslaviji televizija, kao produkt građanskog društva, dosta brzo prestala biti kutija za zabavu i izrasia u prvorazrednu društvenu instituciju. I upravo zbog značaja jedne takve društvene institucije, na televiziju je trebalo gledati u sklopu čitavog ovog sistema. U jednom takvom razvoju, sa stanovišta programske poiitike, bilo je dosta traženja i dosta napf га kako te jugoslavenske specifičnosti na području televizije iskoristiti da postanu prednost za kvalitetniji i bolji televizijski program, a ne da postanu kočnica jednom takvom nastojanju... Mi smo sada, гекао bih. u fazi u којој smo staro napustili, a novo još tražimo, i u traženju tog novog ima i dosta lutanja i dosta nesnalaženja. Što je to jugosiavenski program, jugosiavenska inforraacija?... Postoji srpskohrvatska jezična televizijska shema i postoje sheme Slovenije i Makedonije, a u posljednje vrijeme Kosova i Vojvodine. Jedan jugoslavenski televizijski program tako konstituiran nismo imali. Na srpskohrvatskom jezičkom području mislim da napuštamo jednu praksu kojom se to jugoslavensko jedinstvo temeljiio na dosta mehaničkora pristupu čija je javna manifestacija bila u televizijskoj shemi podijele termina, a svako je u tu svoju „fioku” übacivao emisije. Taj program, u mehaničkom smisiu riječi, imao je, jugoslavenski karakter. јег su bili zastupljeni svi studiji sa dotičnog jezičnog područja. Međutim, da jedna emisija ima jugoslavenski karakter, mislim da treba ispuniti bitno drugačije kriterije, a to znači kriterije čija su idejna, estetska i kulturna polazišta jugoslavenska; jugoslavenska u tom smislu da u

36