RTV Teorija i praksa

idejno-političkom pogledu daju doprinos društvenom progresu sa stanovišta nesvrstane politike i pokušaja afirmiranja nekih etičkih vrijednosti samoupravnog društva. Prema tome, njen jugoslavenski karakter ne garantira činjenica da ide u jugoslavensku shemu. Televizija kao dio jedne nacionalne kulturne baštine, dio jedne društveno-političke zajednice u svim njenim društvenim komponentama ima zadatak da odrazi neke od tih specifičnosti prostora na kojem djeluje, ali isto tako da bude most saradnje i most povezivanja i zajedništva sa ostalim narodima i narodnostima u Jugoslaviji. Kao svugdje u životu, tako je i ovdje bilo nužno tražiti i nači određenu mjeru prema kojoj će se sve komponente nači u jednoj dijalektičkoj simbiozi i predstavljati jedan optimum društveno valoriziran. Čini mi se da smo bili dosta opterećeni drugim nekim trendovima koji su rezultati činjenice da televizija nije institucija sama za sebe, nego je dio jednog društva rekao bih, ogledalo jednog zbivanja... Prema tome, i svi oni procesi koji su u negativnom smislu riječi pratili naš razvitak, opčenito su imali svog odraza i u televizijskom mediju. Danas smo unutar jugoslavenske televizije dota angažirani u traženju novog načina integracije televizijskog programa koji bi služio, u idejnom smislu riječi, prvenstveno samoupravnoj integraciji, i putem televižijskog izraza, poticanju nekih procesa koji bi jačali prvenstveno osječanje zajedništva u jugoslavenskoj zajedici. U traženju toga imamo još dosta problema. Mislim da imamo i određenih lutanja, iako mi se čini da nam je teorijski dosta jasno i da nema problema šta bi trebao biti televizijski program u smislu njegovog političkog uticaja, koliko smo opterećeni i starim stanjem i koliko smo opterečeni, ako hoćete, nekim vlastitim specifičnostima na kojima previše sami insistiramo, a imamo nedovoljno sluha za specifičnosti drugih. Propagandna funkcija televizije, koja je po meni osnovna, svodi se na to upravo zato što je televizija najsnažniji medij u povijesti Ijudske civilizacije, imala jedan vitalan utjecaj na formiranje društvene svijesti čovjeka i u toj propagandnoj sferi je ta njena uloga najizražajnija. Međutim, prevladavaju dosta parcijalni pogledi na televiziju kao medij, ne samo unutar nego i izvan televizije i unutar političkih struktura. Imam osječaj da jedan ozbiljniji dijalog u društvu o komplementarnosti sredstava javnog informiranja još nismo imali. Štampa se ponaša kao da je sama sebi dovoljna, radio

37