RTV Teorija i praksa

SAD, Japan, NR Kina, Sovjetski Savez i Velika Britanija, Naša zemlja uvozi oko 30% programa. Prodajne organizacije tri najmoćnije američke TV mreže; CBS, NBC i ABC i dve britanske, BBC i ITV, su največi snabdevači TV programima u svetu. Ilustracije radi pomenimo da je BBC Enterprises u prošloj, 1976. godini, prodao oko 10.000 časova programa u ргеко 80 zemalja. Samo Sagu o Forsajtima prodao je do sada u 52 zemlje i tako višestruko pokrio proizvodne troškove koji su iznosili oko milion dolara. O kakvim je iznosima reč, pomenučemo podatke o prihodu koje je ITC ostvario od Robin Huda - 16 miliona i Sveca - 12 miliona dolara. Poslednji podaci govore da je učešče američkih i britanskih kompanija u svetskoj razmeni programa nešto opalo, zahvaljujući poboljšanju saradnje između manjih TV organizacija i njihovom organizovanijem i poslovnijem istupanju na svetskom tržištu televizijskih programa, kao što su npr. zajednički pregledi nordijskih zemalja, zapadnonemačkih TV stanica, televizija istočnoevropskih socijalističkih zemalja i brojni nacionalni pregledi i smotre. Nažalost, to još uvek nije dovoljno da dovede u pitanje dominaciju američkih i engleskih producenata na svetskom tržištu TV programa. Pojedinačni pokušaji malih TV organizacija da kupovinu programa uslove kakvim-takvim redprocitetom ne donose željene rezultate. Jedan od razloga za neprihvatanje programa, koji se u takvim prilikama navodi, je objektivan: njihov loš kvalitet u profesionalno-producentskom, izvođačkom i tehničkom pogledu i tehnološka neopremljenost za razmenu (kopije, IT trake, dijalog liste i sl). Drugi je, a taj je danas sve češći, subjektivan: naivni izgovor da gledaoci u njihovim zemljama nisu zainteresovani za druge programe do domaćih. Kao primer navešćemo da smo na takve izgovore nailazili kod svih velikih TV organizacija sa kojima smo pokušali razmeniti, ili prodati im, program Žed mrtvih kojim je JRT odnela prvu nagradu na festivalu „Zlatna harfa” u Dablinu 1975. godine Internacionalni žiri, sastavljen od predstavnika 28 TV organizacija uglavnom iz evropskih zemalja, odao je priznanje za umetničku koncepciju, producentsku i tehničku perfekciju i tu nije moglo biti sumnje u vrednost samog programa. Emisija je razmenjena sa desetak manjih TV organizacija, dok su velike, uključujući Japan koji je dobio drugu nagradu, odbile ponudu pod izgovorom gore citiranim.

61