RTV Teorija i praksa

posmatrajuči TV emisiju, izražavanju stvamosti, a ne samoj stvarnosti objektivnog sveta. Ovim se ne misli reći, a to je jasno iz iskaza, da je predmet televizijske emisije autorska izražajnost, već to, da je interpretacija stvarnosti, nužno, suština svake TV emisije. Praktično, nije dovoljno nači se sa TV kamerama pred događajem.dovesti u studio Ijude koji imaju šta da kažu ili postaviti novinara TV Dnevnika pred kameru, sa važnim i značajnim informacijama, pa da ova predmetnost dopre do televizijskog gledaoca. Hteli to Ш ne, do njega dopire, kao suština TV čina kojem prisustvuje, „nevidljiva” manipulacija: odgovor na izbor, koji implicitno otkriva poruku. Najzad, može se reči: izbor je poruka! A to je polje teievizijske dramaturgije. II Prevazišavši jezik televizija otkriva nove komunikativne mogućnosti audiovizuelnog medija Mi smo, danas, več dovoljno zasičeni primarnim vrednostima audiovizuelnog medija, sa „slikama koje se kreču i govore”, svud prisutnim uhom i pokretljivim okom; došli smo na prag novog stupnja u razvoju ove komunikacije. Oslobođeni primarnog audiovizuelnog dejstva, usied naviknutosti, otkrivamo nove sadržaje i značenja u dubini medija. To je prirodni, spontani proces sazrevanja. Može se označiti promenom senzibiliteta. Do juče ovi sadržaji, mada prisutni, ostaii su neprimečeni; pažnja je bila, spontano, usmerena ka sadržajima i značenjima koja su transponovana primarnim medijumskim vrednostima. Stvoreni su odgovarajuči kodovi, kao nosioci poruka. Prožimanje primarnih vrednosti medija i kodovske stmkture, činilo je kod „nevidljivim”, a time, prenosiocem poruke: iz audiovizuelne strukture oslobađala se skrivena poruka. Sada je televizija pokrenula jedan proces raspada doskorašnjeg audiovizuelnog sistema. Neprekidnim ponavljanjem konstrukcije poruke, dugom upotrebom, razdvojila se poruka od koda. Kod se primetio kao konstanta, a poruka kao manipulacijska nadgradnja. Ona više ne deluje snagom istine, več kao iskaz određene namere, angažmana. Takva poruka nije više ono što se od nje pri stvaranju očekuje, več nešto drugo što se skriva, u mogućoj nameri sa njom. Jedan primer može dati jasniju sliku. U prvim godinama naše televizije, reporteri su kao po pravilu otpočinjali svoje

66