RTV Teorija i praksa

Toliko o slojevitom primanju TV slike, uz napomenu da je ovaj perceptivni mehanizam svojstven svakom gledaocu, mada ne na isti način. Ali, mnogo važnije od ovoga, za Ijude televizije, jesu „skrivene poruke” koje dolaze iz same strukture televizijske emisije. IV Skrivena značenja u strukturi televizijske emisije; artikulacija Televizijska informacija data je prirodom medija, dok se poruka formira manipulacijom same informacije. Za valjanost poruke od lajvećeg značaja je prožimanje informacije sa strukturom televizijskog govora. Ovo „podređivanje suštine artificijelnosti” nije pitanje lepog več nužnost valjanosti! Naime, ona informacija koja nije duboko ustrukturirana u zakonitost televizijskog govora, pati time od neodređenosti, nekomunikativnosti do suprotne usmerenosti, odnosno dezinformacije. Gotovo u svakodnevnom programu svedoci smo ovog problema. Sasvim drugo pitanje je koliki značaj pridajemo ovome, sada i do sada, ali neminovno je da se sa ovim, ne zadugo, susretnemo. Јег, u svest televizijskog gledaoca mogu se „ugraditi” dezinformišuće poruke nastale na čisto strukturalnom planu, a ove mogu zadirati u suštinska opredeljenja društvene svesti. Jer, kako inače shvatiti značaj „skrivene poruke” kojoj smo izloženi svake večeri uTV Dnevniku: da, sva vitalna i druga pitanja za društvo, rešavaju se, uglavnom, u salama za konferencijskim stolovima. Uz to, tu su lica sa kojih često „čitamo” umor, nemamost i neku nezainteresovanost. Razumljivo je što su Ijudi umorni posle dužeg i višečasovnog sastančenja u zatvorenim prostorijama; razumljivo je što se kod nekih, u stvarnim okolnostima rada, pojavljuje na licu trenutna duhovna opuštenost; јег, nisu i ne treba da budu glumci, več su autentične ličnosti kojima je Ijudski svojstven i umor i opuštenost Ali, iz večeri u veče, godinama, iz priloga u prilog, nama televizija dočarava situaciju sastanaka, čitanja referata, slušanja i sedenja. Posle „hiljaditog” ponavljanja ove situacije, u svest televizijskog gledaoca uvlači se neko osećanje statičnog, neefikasnog, formaliziranog i birokratiziranog rada. To se vremenom preobražava u čvršču ili labilniju pomisao; a tada je več poruka! Svakako netačna i štetna. Nastaje na planu izražavanja stvarnosti u strukturi televizijskog govora. Vratimo se daljem razmatranju navedenog primera. Ova nekontrolisana poruka je netačna, јег se rešavanje i odlučivanje o problemima suštinski

68