RTV Teorija i praksa

dešava u procesu društvene prakse, a u salama se problemi samo verbalizuju; dakle, prevode se iz autentične stvarnosti u . verbalnu komunikaciju. Međutim, televizija nam nudi rog za sveču! Verbalizaciju predstavlja kao suštinu. Kamere ne lažu. One vemo prikazuju Ijude kako sede i slušaju dok jedan govori. Odmah, spontano, zapažamo kakav je prostor u kome se nalaze; da li je toplo ili zagušljivo - po izrazu i ponašanju prisutnih. Da li svi imaju kapute na sebi a samo je jedan u košulji, među njima - i to nešto znači. Kakva su lica prisutnih; neko nečim, bez zlobe, baš podseća na karikaturu. Da li neko od prisutnih, upravo „belo” gleda i da li govornik samo čita tekst lomeči jezik ili angažovano izlaže materiju. Ono o čemu govori prima se podjednako sa svim navedenim, vizuelnim. Dakle, zauzima sasvim mali deo pažnje gledaoca. A kako rečeno liči syojim jezikom na nešto što je več mnogo puta čuo, gledalac gotovo da uopšte i ne koncentriše pažnju na sadržaj izlaganja. Sasvim je razumljivo da mu u svesti ostaje prvi, površan utisak; i sasvim je jasno da če vremenom doči, pre ili kasnije, do artikulacije „skrivene poruke”. Ako televizija nema dublje motive da audiovizuelnom strukturom prezentira neki sastanak, što se može videti, i vidi se, iz same realizacije, onda je dovoljno da vest o sastanku pročita spiker. A ako treba da se prida značaj stavovima iznetim na nekom skupu, onda je dovoljno da novinar da neposredni komentar. U protivnom, gledajuči snimke sa sastanka, mi smo svedoci ličnog trenutka prisutnih! A to, kao vizuelni sadržaj, ima malo zajedničkog sa suštinom pitanja koje oni rešavaju. Drugim rečima televizija, želeči da informiše javnost da je održan takav i takav sastanak na kome se govorilo o tome i tome, strukturom poruke govori i o trivijalnoj činjenici kako je izgledalo na tom skupu. To je nekontrolisana poruka. Umnožavana dugom praksom, prerasta pojedinačno i dobija smisao opšteg, kao deo društvene svesti. V Struktura audiovizuelne poruke implicitno sadrži sopstvenu poruku; značenje audiovizuelne strukture u datom kontekstu, kao novi momenat televizijske komunikacije U svečanom raspoloženju, otpočeo je glavni TV dnevnik, na Dan Republike pre nekoliko godina, emitovan iz jednog zajedničkog studija; primer na kome čemo se detaljnije zadržati. U krupnom planu voda se obrušava, rasprskava i peni. Poput pare, beličasta izmaglica obavija snažne slapove

69