RTV Teorija i praksa

stavljenih u funkciju jedne prevashodno dramaturške ideje predstavili su se velikim brojem kvalitetnih ostvarenja, u rasponu od jednominutnih crtanih gegova čija je funkcija ravna animiranom TV spotu ( Priča o crvu i Sejač Željka Nemeca ili Mali čovek Radivoja Gvozdanovića), pa do animirane televizijske serije (novi ciklus priča o profesoru Baltazaru Borisa Kolara i Ante Zaninoviča, koje deluju kao oživljena slikovnica ili kao mala TV humoreska sa elementima modeme bajke, namenjena najmlađoj publici). Na drugoj strani, opet, dometi zagrebačkih autora kretali su se i od folklorne animirane priče, u kojoj je sve podređeno audio-vizuelnoj naraciji (Kako su Ijudi postali bez mozga Zlatka Pavliniča ili Oktava straha Leopolda Fabianija), preko metaforičkog spoja reske animacije i grubog crteža, stavljenih u kontekst jedne univerzalnije ideje ( Put Mate Lovrića), sve do vrhunskih ostvarenja i u animatorskom i u dramaturškom pogledu (N.N. Borivoja Dovnikovića i Mora Aleksandra Marksa), u kojima se kreativnom redukcijom crteža i pokreta (N.N.) i preciznom grafičkom igrom (Mora) evociraju neka emocionalna i psihološka stanja koja prevazilaze nivo banalnog pripovedanja, baveči se prevashodno autentičnim stanjima Ijudske psihe. No, gledano iz perspektive specifičnog televizijskog izraza, kad je reč o ovakvim delima, njihovim sadržajima i porukama, tu televizija može da odigra samo pasivnu ulogu, stavljajući se u položaj prikaživača koji povećava obim komunikacije, jer je u stanju da najmasovnijem gledalištu prezentira domete drugih medija - u ovom slučaju, neke potpuno samostalne i zaokružene domete, ostvarene i postignute u oblasti same animacije. Beogradski animatori: Veljko Bikič, Slobodan Milić, Zoran Jovanović, Vera Vlajić-Janevska - oslanjajuči se prvenstveno na tradicije animirane karikature, koje su u jugoslovenskom animiranom filmu naročito jake, počevši od Dušana Vukotiča, pa do Darka Markoviča - dali su, takođe, nekoliko zanimljivih ostvarenja, u rasponu od animiranog vica (Sezam i Atlas Veljka Bikiča), do dramaturški razvijenog filma koji za podlogu uzima aktuelnu novinsku karikaturu (film Vere Vlajić-Janevske U aleji velikana i velikih dogadaja pravljen je na osnovu čitave serije političkih karikatura Zuke Džumhura, objavljivanih svojevremeno na prvim stranama „Politike”), ali je osvojen i prostor za eksperimente u domenu tehnike kolaža kao i za eksperimente s malo apstraktnijim poigravanjem geometrijskim formama (filmovi Zorana Jovanoviča L’amour toujour i Problem). S obzirom da je reč o nekoj vrsti

76