RTV Teorija i praksa

„primenjenog” animiranog filma (animacija u službi vica, kolaža, političke karikature!), ta bi se iskustva mogla, na isti primenjen način, koristiti i u originalnom televizijskom stvaralaštvu, pri čemu bi animacija bila samo spona za pretakanje vizuelnog vica u različite televizijske žantrove, počevši od dnevnika, pa sve do muzičko-zabavnih programa. Ovakvu mogučnost televizija je, bar dosad, veoma retko koristila, iscrpljujući svoje interesovanje za animaciju najčešće prilikom izrade špica za različite emisije, pretežno zabavnog žanra - ali, samom animacijom se veoma retko koristila u emisijama, naročito onim informativnog karaktera! Skopski animatori: Darko Marković, Delčo Mihajlov, Boro Pejčinov, Petar Gligorov, međutim, pružaju ruku baš televiziji, stavljajuči joj na raspolaganje svoju inventivnost i svoje shvatanje samog medija. Jer, ovi autori su, za godinu dana, napravili čitavu seriju animatorskih ostvarenja koja mogu biti veoma inspirativna i za svakodnevno televizijsko komuniciranje. Film Bore Pejčinova, tako, Naši susedi predmeti, suočio nas je s nizom uspelih krokija u kojima se predmeti ponašaju antropomorfno, što deluje kao svojevrsna parodija diznijevskog načina mišljenja. Film Delča Mihajlova Homo ekranikus , u kome se ovaj karikaturist, na duhovit način, poigrava odnosom čoveka i televizije, rađen je u več poznatom maniru animirane karikature, dok filmovi Petra Gligorova, Feniks i Adam, sa svojim fluorescentnim kolorističkim efektima, u kojima muzika i šumovi imaju izrazito dramaturško i dramatično značenje, takođe deluju kao autentična i zaokružena animatorska ostvarenja koja, i na malom i na velikom ekranu, imaju svoju specifičnu ekspresivnost i izražajnost. Filmovj, Darka Markovića, međutim, otvaraju široke puteve animatorskom eksperimentu s novim materijalima: od animirane karikature, stavljene u kontekst šire dramaturške celine (film StreTbi, u kome se sukob čoveka i znaka-strelice, uzastopnim ponavljanjem i variranjem, pretvara u simbol sukobljenosti pojedinca i pravila svakodnevne orijentacije), preko animacije predmeta (film Bela loptica, u kome se, kroz animatorsku igru, nekoliko obojenih ping-pong loptica pretvaraju u univerzalne simbole), pa do korišćenja pantomime kao elementa animacije (film Pet filmova iz ruke koristi se animiranjem pantomimskih pokreta ruku i predmeta, da bi nam, varirajući neke osnovne motive, ispričao pet različitih pričica - o Ijubavi, korupciji, govorništvu...) - a ovim eksperimentima, razume se, treba dodati i televizijski film Kaša, nagrađen u Montreu, u kojem se animacija prilagođava specifičnostima elektronske slike...

77