RTV Teorija i praksa

Da vidimo neke karakteristike industrijskog društva koje se bazira na štampariji, i to u poređenju sa nekim karakteristikama kulture i društva u predindustrijskoj eri. Pre svega, za razliku od ličnih međusobnih direktnih kontakata u predindustrijskom društvu, industrijsko društvo sa svojom štampom uspelo je da znanje i informacije upakuje u paket i da ih transportuje do drugih lica bez direktnog kontakta. Mogućnost da se znanje prenosi ili da se krijumčari preko granica, umanjilo je moć sveštenstva i vlasti, jer su ranije oni bili jedini koji su širili i tumačili znanje i informacije. Prema tome, došlo je do velikog perioda decentralizacije, diversifikacije. Ljudi moraju da nauče da čitaju i pišu. Postoji diferencijacija po obrazovanju i po klasi. Štampano znanje se proizvodi selektivno i selektivno upotrebljava. Princip selektivnosti omogučuje da se štampa znanje, zabava, romani i drame, koji su namenjeni ne celoj kulturi, ne celom društvu, nego jednoj grupi, raznim klasama ili interesnim grupama... Taj princip diferencijacije omogučuje razlikovanje između crkvenih i svetovnih informacija, dok je ranije kultura bila usredsređena oko religije. U stvari, u predindustrijsko doba nije bilo razlike između religioznog i svetovnog. Religija je obuhvatala sve. Obuhvatala je umetnost, znanje, nauku - sve ono što se odnosilo na život. Međutim, sa dolaskom industrijskog doba, sa dolaskom štampe i sa diferencijacijom, moglo je već da se razlikuje šta je crkvena informacija, a šta svetovna. I nadalje, kroz publikacije je postalo mogućno da se stvara publika. Cinjenica da za publikacije i publiku koristimo istu reč, potvrđuje da je izvor stvaranja publike u stvari publikacija - izdavanje, izdavačka delatnost. Publiku u stvari predstavlja skup Ijudi koji gledaju na život iz iste perspektive, tako što čitaju ili pišu, ono što se štampa... Dve glavne teorije o vlasti, o upravljanju - buržoasko-demokratska i marksističko-lenjinistička teorija - zasnivaju se na stvaranju svesti kod interesnih grupa putem publikacija. U parlamentarnoj teoriji ili buržoasko-demokratskoj teoriji pretpostavka je da razne interesne grupe, razne regionalne, a isto tako i razne religiozne grupe, poslovne ili stručne - sve vrste raznih grupa koje imaju iste interese - mogu da stvaraju svoju publiku, da stvaraju razne organizacije kao što su udruženja, sindikati i dr., i da predstavnike tih grupa, te publike, šalju u neke parlamente, skupštine, gde će pokušavati da pomire interese raznih grupa.

80