RTV Teorija i praksa

Ono što je za mene vrlo interesantno, a što se ne pominje mnogo, mada stoji implicitno, jeste da marksističko-lenjinistička teorija polazi od iste te pretpostavke da društvene klase, a posebno radnička klasa, mogu da stvaraju svoju publiku, svoje informacije kojima će stvoriti klasnu svest istorijske ere broj tri. Ja ne znam kako se ona zove, ne znam ni kako bi trebalo da se zove. Mislim da je to nešto sasvim različito, iako je nadgrađeno na ranije ere, i da to što je sasvim različito stavlja pod znak pitanja sve ranije teorije o kulturi, društvu i vlasti. Ja ću ukratko da opišem tu treču eru pod naslovom Televizija, iako to nije sasvim tačno, ali mislim da je televizija dovoljno različita od drugih medija da bi se mogla smatrati predstavnikom novih tehnoloških mogučnosti u kulturi i informaciji. Televizija predstavlja prethodnika, preteču totalne elektronike informacije koja stvara sredinu elektronskih znakova ukupnu sredinu elektronskih znakova u kojoj čovek živi. Kada govorim o toj sredini znakova ja ne podrazumevam samo ono što se naziva informacijom. Ta sredina, ta okolina ima sledeće glavne karakteristike. (Ja ovde, naravno, govorim uglavnom o iskustvu Sjedinjenih Američkih Država.) Televizija predstavlja sredstvo koje zauzima največi deo vremena koje Ijudi posvete kulturi u Sjedinjenim Državama, a sve više i u drugim zemljama. Ona obuhvata najveći deo informacija, vesti, zabave, kulture, nauke - svega onoga o čemu se govori. Za razliku od knjiga i filmova, televizijom se daleko više centralno upravlja. Televizija daje simboličnu sredinu u samim domovima, gde se Ijudi rađaju i žive, ona traje od prvog do poslednjeg dana čovekovog života, predstavlja totalnu simboličnu sredinu koja je organski strukturirana. Čovek ne mora čak ni da iziđe iz svoje kuće da bi apsorbovao televiziju. A većina Ijudi najviše vremena koriste televiziju neselektivno. To je vrlo značajno, jer knjige i filmovi mogu da se koriste zato da kultivišu i jačaju one perspektive koje čovek već ima, zato što čovek knjige i filmove koristi selektivno. Međutim, televizija kojoj se pristupa neselektivno, donosi svoju strukturu, svoj okvir u koji čovek koji gleda televiziju može da stavi sva svoja druga iskustva. I u tom smislu, a na osnovu naših istraživanja, mi smo zaključili da televizija, bar u Sjedinjenim Državama, a vrlo verovatno i u mnogim drugim zemljama, više liči na predindustrijsku religioznu kulturu, da je daleko sličnija toj kulturi, nego onome što je postojalo od industrijske revolucije do рге dvadesetak - tridesetak godina. Televizija ima svoje rituale, svoje svečanosti, svetkovine; ona prikazuje ukupnu filozofiju

81