RTV Teorija i praksa

života - novosti, informacije, dokumentaciju, zabavu - sve se to zasniva na vrlo sličnim principima programa. Ako se neko rodi u takvom sistemu, on ne može lako da iz njega iziđe, niti može u okviru takvog sistema da bira, Prema tome, televizija postaje jedna totalna sredina koja se neselektivno koristi, koju koriste svi oni koji ne ućestvuju u drugim oblicima kulture. Prema tome, znači da za razliku od knjiga i u dosta velikoj meri za razliku od filma, program na televiziji sve više postaje nešto što predstavlja kolektivnu, opštu odgovornost, a ne više odgovomosti niti male grupe, ni porodice ili pojedinca, kao što je slučaj sa knjigama ili filmovima. A mi kažemo: ako su roditelji zainteresovani za ono što če im deca gledati na televiziji, zašto ne kontrolišu šta deca gledaju, zašto ne stvore neke standarde na osnovu kojih če im određivati šta da gledaju, a Sta ne. Međutim, za to je kasno. U večini porodica deca su ta koja gospodare televizijom, a ne roditelji. I ako hoće neko u porodici da izbegne trvenja i svađe, onda treba da kupi dva ili tri televizora. U sve večem broju porodica deca na televiziji nauče standarde i merila po kojima sude i o svojim roditeljima. Prema tome, suočili smo se sa jednim močnim, novim sredstvom, novim medijem, za koji u osnovi nismo pripremljeni, zato što o njemu razmišljamo kao o knjizi ili kao o filmu. I mislim da mi, koji radimo na istraživanju televizije, treba da učinimo da naše zemlje, naši narodi, svi da budemo spremni da prihvatimo to novo i močno sredstvo koje, ponavljam, ne treba posmatrati kao knjigu ili kao film, nego kao nešto novo, kao neku novu religiju. Mi pokušavamo da to uradimo. Uzimamo uzorke televizijskih programa svake godine, oko sto časova. Usredsredimo se na dramske programe i analiziramo ih kao što se analizira stvarni svet. I u toj analizi mi postavljamo sebi pitanje: kakav je svet koji televizija prikazuje Ijudima koji najveći deo svoga života provedu pred televizorom, osim što ga možda više provedu u spavanju. Prosečno dnevno vreme gledanja televizije danas, u Sjedinjenim Državama, iznosi šest sati i 37 minuta. To je strašno. Više nego u školi, više nego na radu - više od svega drugog osim sna. A televizija je zakoračila i u san, jer od njenog dolaska prosečno vreme sna se smanjilo za pola sata. Televizija je jedan drugi svet snova. Naše pitanje je: kakav svet donosi televizija? Šta Ijudi nauče za vreme dok sede pred televizorom? Naš sistem analize je vrlo komplikovan, tako da nam je za svaki sat programa potrebno tri sata da ga proanaliziramo. Po tom sistemu mi program lociramo vremenski, prostorno-

82