RTV Teorija i praksa

-geografski, po akciji. Po tome pravimo shemu njegove strukture. A zatim proučavamo lica, proučavamo рге svega demografski; zatim proučavamo kakve su te ličnosti po karakterima i na kraju proučavamo njihovu sudbinu, da li je to lice u dramama uspelo u životu ili nije, da li je ostalo živo ili nije, da li je neko nad njim izvršio nasilje ili je možda to lice izvršilo nasilje nad drugim itd. Dakle, proučavamo čitavu strukturu ličnosti iz tih drama. Tako smo radili deset godina. Pogledali smo hiljade programa, desetine hiljada Lica u tim programiraa, analizirali smo trendove i dobijali jednu dosta tačnu sliku o trendovima tokom godina. Zatim, na osnovu anaiize postavljamo pitanja. Na primer, postavimo pitanje; koliki je procenat Amerikanaca u čitavom stanovništvu? Drugo pitanje je; kolika je verovatnoča da če neko biti umešan u bilo kakvu vrstu nasilja u jednoj prosečnoj ulici, ako izađe jedne prosečne noči? Mi postavljamo takva pitanja Ijudima, a to su pitanja koja se odnose isključivo na činjenice. Ne pitamo za mišljenje Ijudi, nego pitamo prosto: kakve su činjenice. Na svako pitanje ima dva odgovora. Na jedno pitanje daje odgovor „svet televizije”, život na televiziji, a drugi odgovor daje onaj drugi, stvarni svet. Na primer, na američkoj televiziji oko 75% lica celog sveta su Amerikanci. A u stvarnosti Araerikand predstavljaju samo oko 6% svetskog stanovništva. Prema tome, ako postavimo pitanje: koliko na svetu ima procenata Amerikanaca, mi tražimo dva moguča odgovora. Obično u anketi dajemo po tri odgovora (u sredinu stavimo stvarni odgovor). Mi nismo zainteresovani da utvrdimo ko zna pravi tačan odgovor. Nas interesuje šta če na pitanje odgovoriti oni koji su pod uticajem televizije, odnosno koliko ima onih koji su pod uticajem televizije. To saznajemo na osnovu podatka koliko je Ijudi dalo odgovor koji je bliži televizijskoj vrednosti. Da vam izložim primer koji se tiče nasilja. Na televiziji ima otprilike pola i pola nasilja i nenasilja, čak više od 50% ličnosti koje se pojave na televiziji doči če u neku nasilnu scenu, u neku nasilnu situaciju - ili kao nasilnici ilj kao žrtve nasilja. U stvarnom životu verovatnoča da neko dođe u dodir sa nasiljem je manja od jednog procenta godišnje, a ne nedeljno, a mi postavljamo pitanja za nedeljne odgovore. Međutim, buduči da večina Ijudi misle da su u daleko većoj opasnosti nego što stvarno jesu, mi postavljamo pitanje da li je to fifti-fifti, ili jedan prema deset. Prema tome, za svako pitanje koje postavimo, postoji televizijski odgovor i drugi odgovor. Mi postavljamo ta pitanja deci, odraslima, Ijudima raznih doba starosti, tako da dobijamo uzorke koji

83