RTV Teorija i praksa

Među mnogim problemima vezanim za naučno-tehničku revoluciju, problem koriščenja tehnike u cilju razvoja i usavršavanja formi opštenja među Ijudima, sredstva i sistem komunikacija zauzimaju posebno važno mesto. Od sredine prošlog veka čovečanstvo je postalo svedok rađanja i dinamičnog osvajanja foto i fonografije, nemog filma, radija i zvučnog filma i televizije. Uvođenje video-kaseta („kasetnog filma” ili „kasetne televizije”) takođe je delo poslednjih decenija. U daljoj budučnosti može se predvideti široka primena holografije - sredstva za projekciju trodimenzionalne slike u pokretu bez pomoči ekrana. Nova tehnika je dala čovečanstvu operativna sredstva za čuvanje i emitovanje inforraacija. Ona je u izvesnom smislu stavila u prvi plan sliku koja je prodrla u ranije bezgraničnu vladavinu prirodnog jezika. Pojavio se i novi termin - „sredstva masovne komunikacije” (mass media), koji je u sebi sjedinio sve načine širenja informacije, uključujuči i periodičnu štampu. Rezultat toga je znatno proširivanje sfere duhovne kulture. Novi komunikacioni sistemi su odredili i načine njenog formiranja u takvim oblicima i aspektima, u kojima ona ranije nije mogla postojati. Na primer, sredstva masovne komunikacije su stvorila mogučnost predaje saopštenja koja su namenjena za upotrebu u različitim društvenim grupama, od najširih (takozvana „masovna kultura”) do relativno uskih, koje stvaraju svoje, sada več ne „elitne” kao u prošlosti, več ograničene „grupne” modele. Strukturalne promene takve vrste nužno zadiru i u oblast umetničke delatnosti. Posebno se u granicama kulture menjaju, najpre, relativne granice između umetnosti i neumetnosti, a zatim dolazi do estetičkog

106