RTV Teorija i praksa

3 Vidi na primer A.Averjanov; Teleotkrovenje Maršala Makluana, „Pitanja literature”, 1970, br. 7; G.Grigorijan; O sredstvima komunikacija i sudbini čovečanstva u pop-filozofiji Maršala Makluana . „Pitanja filozofije", 1972, br.lo i dr.

3 M.McLuan: Understanding media: the extentions of man, N.Y„ 1965. p.22-23. Termine „vruć” i „hladan” Makiuan je pozajmio iz žargona interpretatora džeza. „Vrući džez” je džez sa podvučenom ritmičkom strukturom, karakterističnom za tridesete godine i veći deo četrdesetih godina. Kao protivteža njemu, docniji „hladni džez" je bio lišen unutrašnje dinamike i zasnovan na skrivenom rilmu, to jest zahtevao je specijalno pažljivo slušanje.

4 Pier Paolo Pagolini: Lingua scritta dell’ azione .„Nuovi argumenti”, 1966, br. 2.

ere” Maršal Makluan (Marshall McLuhan), u čijim očima su sredstva masovne komunikacije centralna, ako ne i jedina snaga istorijskog razvoja, nimalo slučajno ne objedinjuje raznovrsne pojave (od mode i nameštaja do oružja i automatike) i maksimalno raščlanjava forme opštenja među Ijudima razmatrajuči, na primer, pisani jezik, štampanu reč i periodičnu štampu kao različite komunikacione sisteme. To mu omogučava da prenese ' akcent sa procesa socijalnog karaktera (komunikacija) na njihovu tehničku osnovu (sredstvo), o čemu posebno svedoči njegov poznati aforizam „The medium is the message” (doslovno; „medij je poruka”) Ne zadiruči neposredno u opštu koncepciju Makluana, dovoljno argumentovano opovrgnutoj 2 , uporedimo njegovu tipologiju audiovizuelne komunikacije sa njenom realnom strukturom. Makluan suprotstavlja „vrući” film, koji pasivno obuhvata gledaoca, „hladnoj” televiziji, koja zahteva maksimalno učešće posmatrača jer je slika na ekranu krajnje potrebna. 3 Zato on daje televiziji odiučujuću. ulogu u procesu prelaska od racionalnog tipa mišljenja ka iracionalnom, tobože prisutnom u savremenosti. Ipak, u stvarnosti nećemo naći osnove za takvo razgraničavanje filma i televizije. Samostalnost kinematografije kao sistema komunikacije zasniva se na sposobnosti da ; se fiksira neki vizuelni aspekt stvarnosti (on predstavlja, prema tačnoj izreci italijanskog pisca i režisera Pjer-Paola Pazolinija „pismeni jezik radnje”) 4 i na specifičnim ekranskim značnim kombinacijama, koje u stvarnosti ne postoje: montažnih figura, forme prelaska

108