RTV Teorija i praksa

izvanredno brzo od sredstva informacije pretvorio u predmet razonode. U tom odnosu se pokazala kao poučna lingvistička paralela. Јег, ograničivši prirodni jezik umetničkom literaturom, mi bismo samim tim nesvesno objedinili uistinu sveobuhvatnu ulogu tog najsnažnijeg sredstva veze među Ijudima. Treba pri tome primetiti da je Lenjin u svom projektu takozvanog „velikog filmskog programa” razmatrao igrane trake kao priloge informativnim slikama (hronike, filmovi iz prirode). 8 Korisniku i potrošaču se uzajamni odnos umetničkih i informativnih filmova vremenom predstavlja kao direktna protivrečnost. U tom smislu pojava televizije nije značajna zbog svoje sposobnosti da postane „nova umetnost”, več zbog toga što je ona vratila audiovizuelnom nizu svu punoču njegovih komunikativnih funkcija. Podvukavši polifunkcionalnost audiovizuelnih nivoa, televizija je u značajnoj meri stimulisala umetničke zahteve u oblasti filma, jer ga je oslobodila čisto informativnih zadataka. Hronika je gotovo potpuno prešla na plavi ekran, a cilj dokumentarnih slika je postala umetnička i ideološka interpretacija događaja. Nije slučajno što je jedan od najpoznatijih umetničko-dokumentarnih filmova Obični fašizam Mihaila Roma, postao bitno preosmišljavanje fašističke hronike pomoču materijala na osnovu kojih je bio montiran. Istovremeno televizija je dala realnu mogučnost rasprostranjivanja filmova nestandardne dužine, koji ne protivreče, prirodno, zakonima estetike, več vladajučoj strukturi bioskopske seanse. Razume se, uzajamno delovanje umetnosti, dokumenta i novih komunikacionih

8 Vidi: M., „Umetnost”, 1973 str. 42.

113