RTV Teorija i praksa

toga stičemo iskustvo sa „laganim” sredstvima komunikacija da bi se uvela mreža osnovnih jedinica, a ono što pod tim jedinicama podrazumevamo su grupe koje imaju duboke korene na radnim mestima, sredinama, u opštinama, fabrikama, školama. To su osnovna jezgra koja su stalno aktivna u oblasti informacija, počev od letaka, usmenih i pisanih novina, pa sve do posebnih snimaka nekih televizijskih emisija. Te grupe imaju zadatak da analiziraju strukturu tradicionalnih sredstava komunikacija, da ih demistifikuju i da kroz to pomognu Ijudima određenih sredina da elaboriraju sopstvene informacije. To je prvi stepen, a na drugom, višem, one razvijaju borbu za promenu opšte strukture sredstava komunikacija na nacionalnom nivou, odnosno za decentralizaciju. Na taj način, otvara se novi prostor u okviru samih tradicionalnih metoda. Takođe stvara se mogućnost da se, ne od apstraktnih, več od konkretnih osnova, zavisno od mesta i prilika gde Ijudi žive, organizuju i koriste ti novi prostori na nacionalnom nivou. M.JEVTOVIĆ: Mi smo objavili u našem časopisu da je italijanska država izgubila na sudu proces o monopolu radio-televizije (RAI). Kakva je sada situacija u Italiji i da li to omogučava savladavanje autoritarnosti koju je RAI imao; da li to daje šansu za demokratičnost ili je prisutno i jedno haotično stanje? ĐUZEPE RIKERI: Stvarnost u Italiji pokazuje da više nema javnih monopola več da postoji koegzistencija između društvenih i privatnih radio-stanica. Odlukom Ustavnog suda Italije, transmisija radio-televizije na lokalnom nivou je otvorena i za privatnu inicijativu. Stvarnost je takva, i sada u Italiji postoji oko 1200 lokalnih radio-stanica, privatnih ili društvenih i oko 150 radio-televizijskih stanica. Taj broj se stalno povećava i situacija se sve više zaoštrava, јег 80-90% tj. većina stanica imaju pre svega komercijalne ciljeve. Radi se, naime, uglavnom o pejorativnom reprodukovanju modela RAI. Znači situacija je još gora, јег se emituju uglavnom muzičke emisije zbog reklama i ekonomskog publiciteta. Postoji i veoma mali broj radio-televizijskih stanica koje se trude da delaju u javnom interesu. Tu, na nivou modela, ima veoma interesantnih iskustava. Te radio-stanice pokušavaju da budu organski odvojene od političkih, društvenih i kulturnih organizacija, koje postoje na toj teritoriji, i traže da se uvede ono što mi nazivamo društvenim upravljanjem radio-stanicama, tj. da protagonisti stvarnosti, oni Ijudi koji stvarno

127