RTV Teorija i praksa

Možemo se takođe zapitati u kojim se sve zemljama govorilo o slučaju Dubčeka u Cehoslovačkoj, i da li su neke socijalističke zemlje u tom slučaju pokazale isto tako dobru volju kao što su pokazale RTV u SAD u slučaju Vijetnama i Votergejta. To znači da, iako je uspostavljen određeni politički sistem, ne znači da automatski on ima istu vrednost i u sistemu komunikacija. Participacija građana u velikim komunikacionim mrežama, po mom mišljenju, kao što sam več rekao, nije moguća. Građanin je informisan, da, ali o mnogim stvarima ne zna dovoljno, i neće moći pružiti svoj doprinos kroz participaciju. U najboljem slučaju može doči do demokratskih konsultacija. Na lokalnom nivou, moguča je izvesna participacija, jer se tu Ijudi mogu bolje izraziti, a to onda, opet, ima izvesnog uticaja na celokupni sistem komunikacija. M.JEVTOVIĆ: Participacija u smislu komuniciranja sa neprisutnim sagovornikom je postojala kod stvaralaca kao želja i ostvarenje i pre pojave RTV. Pisac knjige ili pesme, zavisno od svoje orijentacije, želeo je da uspostavi kontakt sa čitaocem i da ga uvuče da participira sa njegovim idejama. Za mene je problem kako razvijati komunikaciju na tom višem, psihološkom nivou? Odnosno, glavni problem je kako čovek iz studija tretira čoveka kraj prijemnika. To je probni kamen njegove demokratičnosti ili nedemokratičnosti. I tada ima ili nema psihološke participacije; to je ta kreativna povratna sprega (feed-back). Kod nas se veliki razgovori vode o potpunoj transformaciji RTV da bude pravo samoupravno socijalističko sredstvo, novo opštilo, oruđe udruženih ličnosti, udruženog rada. ĐUZEPE RIKERI: I ja mislim da participacija ne znači fizičko učestvovanje svakog pojedinca u sredstvima komunikacija. Radi se o nečem drugom. Ljudi su svesni postojanja suprotnosti u današnjem društvu i participacija znači razumeti i postati svestan tih suprotnosti. Ako, na primer, televizija objašnjava štrajk u jednoj fabrici, onda je neophodno da sami radnici, pored date informacije o događaju, objasne ciljeve štrajka, svoje životne probleme i organizaciju rada u toj fabrici. Tako će drugi radnici, koji slušaju emisiju, a žive u sličnim prilikama, na neki način psihički učestvovati u takvoj emisiji. To je već когак ka društvenoj participaciji. Možda je utopistički misliti da će sve socijalne kategorije moći svoje sopstvene informacije da prenose putem radio-televizije. Zato smo, kroz reformu RTV sistema u Italiji, počeli da se

130