RTV Teorija i praksa

ISTRAŽIVANJA

Ana Šomlo

TELEVIZIJA O KRITICI, KRITIKA O TELEVIZIJI

(deo II) Šta se sve podrazumeva pod televizijskom kritikom? Da li su to informacije, beleške, lični utisci ili je to studiozna analiza viđenog programa sa aspekta društveno-političkih principa i potreba, estetsko vrednovanje i niz drugih elemenata deia koja, sa više ili manje uspeha, ali svakodnevno, pred ogromni auditorijum emituje ovo najsnažnije sredstvo masovnih komunikacija. Ko sve objavljuje televizijsku kritiku, ličnost kakvog obrazovanja i iskustva i u kakvim uslovima sopstvenih redakcija, ličnog angažovanja i mogučnosti? Postoji li u nas ili bilo gde u svetu, kritičar koji sopstvenom opservacijom i perom može da bude u toku emitovanja programa (u nas dva) svakodnevno, i koji bi list bio spreman da objavi sve ono što bi bilo rezultat takvog sistematskog angažovanja TV kritičara? U nastavku ankete, čiji je prvi deo objavljen u prošlom broju RTV - teorija i praksa, pokušavamo da iz pitanja i dobijenih odgovora televizijskih autora i njihovih kritičara, sačinimo bar osnovnu predstavu o trenutnoj situaciji, što bi moglo, eventualno, da ukaže na osnovne probleme u procenjivanju TV programa i odjeka te procene na televiziji. Veoma veliko interesovanje autora svih naših studija ukazuje da ova tema nije slučajno odabrana. U nastavku ankete, zbog obimnosti materijala, zadržaćemo se samo na onim pitanjima i citatima koji su indikativni za problematiku na koju smo želeli da ukažemo. Od tridesetak kritičara svih naših dnevnih i nedeljnih listova, koji neguju TV kritiku kao s(alnu rubriku, prema sopstvenim odgovorima, postoje samo tri novinara koji „uglavnom” pišu samo TV kritiku. To su Olga Božičkovič (Politika), Dimitrije Pekič (Večernje novosti) i Klara Kecelji (Madar so).

134