RTV Teorija i praksa

Isto pitanje - utiče li kritika na TV gledaoce, postavili smo i televizijskim stvaraocima. Njihova mišljenja veoma su podeljena, od kategoričkog negiranja do maksimalnog übeđenja o upučenosti gledalaca na ocenu emisije pod uticajem kritike. Ovakav stav ilustrovaćemo sa nekoliko citata, Matjaž Klopčič, reditelj drama i serija TV Ljubljana: „Apsolutno da!”; Mirjana Buljan, pisac drama TV Zagreb: ~Ne utiče, osim u slučaju vješto usmjerene kompanije”; Orozovič Ratko, reditelj TV Sarajevo: „Veoma malo utiče, јег je Ijudi obično ne čitaju, jedino ako su iritirani kvalitetom ili promašajem neke emisije. Gledaoci ne vole posrednike. Oni često dobro osječaju i razlučuju dobro od lošeg. Kritike obično čitaju kritičari, autori i glumci”. Zora Dirnbah, pisac drama: „Da, utiču na žalost” Dorica Makuc, reporter TV Ljubljana: ~TV kritika utiče na prosečnog gledaoca, ozbiljnom gledaocu je važan TV program sam po sebi”. Boško Drobnjak, reporter TV Priština; „Smatram da utiče. Gledalac jednostavno na taj način proverava svoje viđenje”. Da li je potrebna i mogućna saradnja kritike i televizije Na ovo pitanje u prethodnom broju objavili smo stavove kritičara. Većina je, kao što smo naveli, bilo kakvu saradnju smatrala besmislenom, apsurdnom, ili, kako je to Igor Mandič obrazložio: „Suradnja između kritike i kritiziranog (ako ova prva nije laskava ili potkupljiva) nevjerojatna je, nemoguča, a možda i nepotrebna!” Zanimljivo je da gotovo stotinak eminentnih televizijskih stvaralaca ne deli njihovo mišljenje, tačnije od sto devet prispelih odgovora samo je sedam bilo kategorički protiv saradnje. Jedanaest ih smatra da saradnja kritike i televizije treba da se razvija, ali navodi da ne zna na koji način. Svi ostali sugerišu da njihov rad, ili bilo čiji rad na televiziji nije neprikosnoven, da ga treba i pre i tokom snimanja korigovati, uz primedbe kritičara, čiji napisi takođe ne treba da ostanu neprikosnoveni, da se uz konstruktivnu razmenu mišljenja izvesni ozbiljniji projekti mogu menjati u samom početku, da bi neke serije, da je scenario bio pristupačan poslenicima televizije i kritici, mogao da se rediguje. Neki TV autori ne smatraju kritičare suprotnim taborom, več Ijudima koji bi, uz malo bolje poznavanje suštine i specifičnosti medija, drukčije posmatrali TV proizvodnju, a đa bi onda i njihove primedbe bile svrsishodnije. Ovakva saradnja razlikovala bi se možda od tradicionalnog odnosa kritike i njenog predmeta, ali i

138