RTV Teorija i praksa

njen položaj u novinarstvu i nedovoljno poznavanje tehnologije i specifičnosti medija. Kome je namenjena TV kritika U prvom delu ankete pisali smo o pogrešnoj pretpostavci kritičara da njihovi napisi ne utiču na rad TV stvaralaca. Ispostavilo se da, bez obzira na sve primedbe o kvalitetu kritike, TV autori redovno prate sve napise u štampi, naglašavajuči da razlog tome nije prevashodno vrednost kritike, več značaj novina kao javnog glasila koje predstavlja deo stručne javnosti i pod čijim uticajem je ne samo čitalačka publika, već i svaki televizijski centar. Ostajuči pri osnovnoj pretpostavci da svojim napisima ne utiču na TV autore, kritičari su, sem nekoliko izuzetaka, napisali da svoj tekst namenjuju рге svega čitalačkoj publici, ili „isključivo” čitalačkoj publici (Olga Božičković), „prvenstveno čitaocima” (Stjepan Košarog), „uvek čitaocima, a ponekad i stvaraocima” (Vera Mirosavljevič, Dnevnik, Novi Sad). Ružica Maksimović, kritičar Ilustrovane politike svoj stav da piše za čitaoce obrazlaže: „јег na televiziju, verovatno, niko ne može da utiče”. Igor Mandić piše za „čitatelje bilo kojega profila, ponekad stočnom adresom na TV.” Dimitrije Pekić jedan je od retkih kritičara koji svoje napise namenjuju, sem publici još i televizijskim stvaraocima, podrazumevajuči pod tim kompletnu televizijsku ekipu. Svi ostali odgovori nalik su navedenima, što ukazuje na stav kritičara da nemaju ni pretenzija da svojom ocenom utiču na televiziju. Samo četiri kritičara napisalo je da ne zna da li se njihovi tekstovi čitaju. Većina to pozitivno zna, јег, kako kaže Stanka Godnič, poznati slovenački filmski i TV kritičar: „publika se često povezuje sa mnom pismom ili telefonskim razgovorom”, Razlog ovakvog kontakta D.Pekić je obrazložio: „Gledaocu je potrebno da proveri svoj sud o viđenoj emisiji”. Kritičar zagrebačkog Vjesnika Branka Malčič piše da redakciji stižu pisma čitalaca iz kojih zaključuje da su njene rubrike čitane, a ponekad to saznaje i iz razgovora „па ulici”. „Čita se više nego što se pretpostavlja” - piše Olga Božičković - ~to saznajem iz susreta sa nepoznatim svetom, telefonskih razgovora, prepiske...”

137