RTV Teorija i praksa

Boljoj saradnji doprinelo bi, kako sugeriše Milorad Stevančev, glavni urednik dokumentamo-feljtonskog programa TV Novi Sad „kada bi kritičari prisustvovali snimanju bar složenijih emisija”. Snimatelj TV Beograd Ilija Miletin predlaže „analizu rada i jednih i drugih u timskom radu”, dok njegov kolega Veljko Petrović smatra da bi kritičare „trebalo na neki način uključiti u proizvodnju programa”. Večina njih se, kao pisac Siniša Pavič, zalažu za „povremene sastanke i diskusije autora i kritičara o spornim uzrocima nerazumevanja.” Jovan Ristič, pak, smatra da saradnja ne zavisi od televizije, već od „promene stava štampe prema televiziji kao mediju, da bi trebalo izmeniti kadar u TV kritici lečenjem kompleksa inferiomosti naših kritičara...” „Prvi uslov za saradnju bio bi” - odgovorio je scenarist Milan Šečerovič - ~da TV kritika postane profesionalno ozbiljna i studiozna.” Naravno, izvesni autori, kao reditelj Zdravko Šotra, ne vide potrebu za saradnjom i smatraju da bi bilo dovoljno ako bi „svako radio ozbiljno svoj posao”. Međutim ima i mišljenja (Slobodan Stojanović pisac serije Više od igre) da postoji „opasnost zbližavanja, pa je saradnja nepotrebna, a umesto toga treba kritiku i televiziju još više distancirati”. Aleksandar Čolnik: „пека kritičar ostane kritičar, a ne stvaralac”. Problem televizijske kritike, kako glase izvesni odgovori, je рге svega u tome što su kritičari primorani da se bave i drugim redakdjskim poslovima i nemaju dovoljno prostora, kako je to formulisao reditelj Aleksandar Mandič, da prisustvuju projekcijama unapred, da učestvuju u organizovanju i prisustvuju predavanjima o tehnologiji i fenomenologiji TV, a „ukratko, kritičari treba da sednu u klupe” po njegovom mišljenju. Ovo su samo neki od navedenih stavova, oštrijih ili manje grubih, Činjenica je da televizijski autori nisu više zadovoljni pisanjem kritike no što su kritičari zadovoljni programom koji prate. Iz odgovora jednih i drugih može se ipak pretpostaviti da se kritički napisi, bez obzira na vrednost emisija, uloženi tmd i dmštvena sredstva, najčešče prate ovlaš, povremeno i bez pravih analiza i sinteza, јег im to, kako su sami obrazložili, ne omogućavaju redakcijski uslovi. Ne može se reći da se stvari ipak ne menjaju. Ova tema nije zapodenuta prevashodno radi rasplamsavanja tihog

140