RTV Teorija i praksa

Kada se radi o izvornim televizijskim delima pokazuje se da TV kritičari ne poznaju zakonitosti medija. Recimo: dramaturgija TV drame razlikuje se od dramaturgije TV serije. Pri prvoj uloga TV režisera može biti presudna, i ono što kritičari imenuju „televizičnošću” mora biti prisutno. U drugom slučaju, kod TV serije, režija se podređuje ekipi dela, presudan je dijalog, odnosno fabula, inače od serije nema ništa. U takvim slučajevima, to su iskustva pokazala, kritičari zakazuju i zameraju režiji da je seriju vodila premalo televizično. Televizičnost je još uvek problematičan pojam, kao i definicija televizije koja je kombinacija dinamičnosti filma, kamernosti teatra ili filma, a ima slučajeva da kritičari o tome nemaju velika znanja, a ipak pišu kritike o TV programu, po službenoj dužnosti, recimo, ili iz hobija, svejedno, te ne mogu biti mnogo analitični. Ne smemo zaboraviti na činjenicu da je praćenje TV programa, u ovom slučaju drame, proces koji se itekako razlikuje od praćenja pozorišnog dela ili filma. Za to ima više razloga, a najvažnije je da je televizija „najindividualniji medij”, jer zavisi i od intimnog raspoloženja u kome program gledamo, i prihvatamo ili odbijamo. Često je to (ne zaboravimo da govorimo o našem TV programu!) i stvar mentaliteta, sređine itd. Da li je TV kritićar sposoban da sve te uticaje isključi, da se neutralizuje, da u intimnosti okoline u kojoj TV program prati bude nepristrastan promatrač? Sem toga, on je, recimo, pre drame gledao dokumentarni program, a odmah posle toga fudbalsku utakmicu. Poznajem vrlo malo njih (a to vredi i za mene lično) koji uključuju prijemnik pred početak drame, a nakon emitovanja odmah isključuju. Intimnost slabi samodisciplinu gledaoca, a i kritičar je samo čovek i gledalac. Rezultat je neprofesionalnost, svaštarstvo, podložnost uticajima van same ličnosti. Sve ovo posledice su koje direktno utiču na neobjektivan odnos kritike (ima izuzetaka!), a glavni uzrok je nedostatak specijalizacije. To su, međutim, problemi novinarskih kuća, koje, barem zasad, ne čine mnogo, ili ne čine ništa, da takvu specijalizaciju omoguće, osim u časopisima koji se bave isključivo TV produkcijom. Pa i tu ima vrlo malo specijalizovanih edicija, a večina tih časopisa namenjenih širokoj publici pre svega su i samo sredstva informacija.

144