RTV Teorija i praksa

organizaeiia koie ima|u praktičnog iskustva sa tim stvarima, konkretno: Upravu radio-televiziie, Poštu, kablomane, proizvođačc odgovaraiućih uređaja. Sve ove organizacije več ima|u predstavnike u Televiziiskom savetodavnom komitetu koii trenutno upućuje ministra unutrašnjih poslova u pitanja u vezi sa tehničkom stranom radio-televizije. Sigurno |e da sadašnii sistem treba da se revidira da bi se uzeia u obzir činienica da radio-televiziia i telekomunikacije np pripadaju istom ministarstvu. Stoga mi predlažemo da se osnuje novi komitet, širih razmera, koji hi obuhvatao sva pitanja telekomunikacija, ukliučuj.uči tu i radio-televiziju, a taj Savetodavni komitet za telekomunikacije bio bi zvanično telo које bi vladi davalo savete u vezi sa tehničkim problemima. Ovaj Komitet bi u svakom slučaju trebalo da se konsultuje sa ostalim telima, kako bi tehnička pitanja, za која je on stručan, bila razmatrana zajedno sa umetničkim, društvenim i političkim činiocima stvaranja radio-televizijske politike. Ali je pogrešno misliti da пе treba najpre raščistiti tehnička pitanja i otkriti parametre razvoia. Baciti sve podatke u diskusioni kazan Savetu radio-telcvizije, a da pre toga nisu prosejani, nije baš najefikasniji način formiranja politike radio-televizije. U krajnjoj liniji, o tome ko će dobiti prioritet odlučiče sama vlada, pošto je ona ta koia dodeljuje frekvencije i sredstva. Nismo uvereni ni da istraživački program koji predlažu gospodin Smit i dr Blumler mora da bude baš toliko obiman i temeljan, niti da ga treba finansirati iz javnih fondova. Zašto bi radio-telcvizija morala da plača istraživanja koja nemaju direktne veze sa njenom delatnošću? Univerziteti i politehnikumi vrše istraživanja za račun industrije i biznisa, ali ovi ne moraju da finansiraju projekte koje nisu sami izabrali. Štavišc, akademska istraživanja obično sprovode oni koii su zauzeti predavanjem i drugim obavezama u visokom školstvu, pa |c istraživačima obično teško da se usaglase sa striktnim kalendarom koji imaju pred sobom stvaraoci politike U svom radu o istraživanju masovnih medija koji je pripremio za nas, profesor Haloran iz Centra za istraživanje masovnih komunikacija pri Lesterskom univerzitetu, kaže da bi, po njegovom mišljenju ,,tri ili četiri pouzdana, nezavisnu istraživačka instituta, možda svaki različitog profila, po mogućstvu u okviru univerzitetske strukture... mogla da učine mnogo па tome da se obezbede informacije od kojih bi zavisilo formulisanje jedne inteligentne politike radio-televizije.” O tome da li je istraživanje na ovakvom nivou opravdano, još se može diskutovati, ali mi se slažemo da bi u

95