RTV Teorija i praksa

individualnom jezičkom izrazu, ali koja nose i stalnu, latentnu opasnost da se jezik razbije u svoje sastavne delove od kojih svaki ima takvu potenciju da može da posluži kao embrion jednog ili više drugih oblika jezika koji če se izviti iz jednog. Primer sužavanja jezika možemo nači na britanskom BBC koji je godinama gradio, sa vehkom brigom stručnjaka, govorni engleski jezik, tako da je svaki glas, naglasak sloga, rečenica, bila proučavana i određivana pa je postala adekvatna uzorku koji je bio građen u fonetskim laboratorijama Engleske. I pošto je dosegao gotovo savršenstvo u izgovoru jednog relativno malog broja odnegovanih spikera, taj se jezik počeo odvajati od jezika slušalaca, otuđivati od njih, pa su ga slušaoci ocenili kao bezličan, bez mogućnosti stvaranja Ijudskog kontakta pomoću njega. Kako, dakle, održati jezik u neposrednoj Ijudskoj uzajamnosti, kako obezbediti identifikovanje ličnosti pomoću govora, istovremeno obezbediti njegovu opštost? Kako izbaciti iz jezika sva zastranjivanja koja mogu da ga razbiju, a opet, s druge strane koja mogu i da dovedu do preovlađivanja jednog načinagovora nad drugim, jednog njegovog oblika nad drugim oblicima, koji mogu da standardizuju razne oblike i istaknu jedan koji će postati zamena za sve druge? Kako, drugim rečima, obrazovati naše novinare da svoj jezik oplemene, a da ne izgube svoju individualnost, da ga ne obezliče, već da ga pretvore u sredstvo sporazumevanja koje će poneti sobom svoj lični, tvorački, Ijudski neposredan izraz? To je pitanje koje stoji danas pred nama. Meni izgleda da su Ijudi sa radija i televizije, možda spontano, čak bi se moglo reći i instinktivno, oslanjajući se na svoje jezičko osećanje, došli do stava koji je bio prekretnički u jeziku našeg radija i televizije. Oni su uvideli da je kruto normiranje koje vodi zakivanju jezika samo u spikerske izražajne forme, dublja opasnost po jezik no što bi bila opasnost koju bi mu nekontrolisani individualni izraz mogao naneti. Oni su želeli da uvedu širi spektar govornih oblika, pa su dali odrešene ruke novinarima da svoje poruke, vesti i komentare neposredno kazuju, čitaju ili saopštavaju. Takva odluka odrazila se na jezik i na radiju i na televiziji. To je, svakako, zanimljiva odluka koja je dovela do novog jezičkog stanja u ovim našim kučama. Kakvo je to jezičko stanje sada i da li je opravdalo očekivanje? Novinari su brzo uvideli da im se jezik nameće kao problem koji moraju rešavati kroz govorne oblike. Imajući pred

141