RTV Teorija i praksa

I ovogodišnji, trebinjski sastanaJc, sa opštom temom „Društveni i kulturni aspekti dramskih programa”, protekao je u znaku apostrofiranih dilema i pitanja, mada je bio dobro pripremljen i organizovan (domaćin je bila sarajevska Redakcija Dramskog programa). Izostao je pravi i neposredni dijalog; uz male izuzetke, diskusija se iscrpela u okvirima pripremljenih monologa. Ali, nije zahvaino da ja, kao učesnik ovog savetovanja, izričem i ocene o njemu. Umesto ocena samog skupa, potrudiću se da pažnju čitaoca uputim ka pojedinim temama o kojima je bilo reči u Trebinju, dajuči im, pre svega, svoje komentare i svoje viđenje. BUČNE I INTIMNE FORME Nekako više uzgred, bez insistiranja i razmatranja, izrečena je i interesantna misao o dva različita toka u izražajnim sredstvima radio-dramske umetnosti danas: s jedne strane, bučne i napadne forme, prezasićene zvukom, a s druge, intimne, diskretne forme (R.Sajko). Ovako formulisana, opaska se očigledno više odnosi na režiju nego na tekst, reč je o stilu interpretacije, mada bi se ta ideja, nešto drukčije iskazana, mogla „vratiti” i radio-dramskom tekstu, s tim što bi u tom slučaju pojam „bučnog” i „intimnog” imao i drukčije značenje u kontekstu tematskog i sadržajnog. Otkuda ova ideja o „bučnim” i „intimnim” formama; da li je takva ocena zasnovana u „stvarnosti” radio-dramskih emisija ili predstavlja opservaciju bez pokrića? Vratimo se, u traženju odgovora, korak unazad - ka novim tendencijama u radio-dramskom stvaralaštvu koje se negde imenuju kao nova drama, negde kao dokumentarno-dramski program, negde kao pisanje zvukom ili jednostavno kao eksperiment. Činjenica je da su ove tendencije danas karakteristične skoro za sve sredine koje imaju relativno razvijeno radio-dramsko stvaralaštvo. Osnovna polazišta ovih tendencija iskazuju se kao nepoverenje prema dramskom tekstu, kao pokušaj deliterarizacije i aktuelizacije radio-dramskih programa. Izgleda da tamo gde se ukršta nezadovoljstvo tekučom radio-dramskom literaturom i naglašena želja za širinom radijske komunikacije - nastaje traganje za novim mogućnostima radio-dramske umetnosti, Teško je reći kuda idu ove nove tendencije, ka novoj, radio-dramskom jeziku primerenoj sintezi ili, jednostavnije, ka novoj estetici koja bi se oglasila novim pravilima izvan paradigmatično učvrščene žanrovske podele, ili je to samo jedan privremeni „izlazak u svet” u smislu naglašenijeg posredovanja društvene stvarnosti, uz mogući povratak starim dobrim tradicijama, odnosno dramskoj literaturi u međuvremenu osveženoj večom životnošču tema i sadržaja.

101