RTV Teorija i praksa

ili drugog tona. Drugim rečima, postavlja se pitanje da li se nalazimo pred tendencijama koje naginju manirizmu, ka pukoj ekspresiji tišine ili ka zvučnom nasilju, ili se susrećemo sa realizacijama čiji se nivo ekspresije, napadne ili tihe, opravdava koherentnošču i specifičnošću određenog radio-dramskog dela. Nezavisno od mogučeg sagledavanja socioloških, ideoloških i estetičkih elemenata u jednoj ili drugoj realizacijskoj tendenciji, činjenica je da u jugoslovenskoj tekučoj radio-dramskoj produkdji ima uzbudljivih i übedljivih ostvarenja i u jednom i u drugom stilu, i u potenciranoj zvučnoj ekspresiji i u smirenim, diskretnim interpretacijama. Ukoliko je stvaralačka praiksa najbolji sudija, utoliko su i dve apostrofirane forme interpretacije potvrdile i svoju egzistentnost i svoju koegzistentnost. IZMEĐU VLASTITOG LUKSUZA I KULTURNIH POTREBA I dok se prethodna bučno-intimna dilema može nazvati estetizovanom, artificijelnom ili apartnom diskusijom, u domenu zanatskog i estetičkog, jedna druga upitanost, o smislu radio-dramskog posla uopšte, izlazi donekle iz estetičkog kruga i ulazi u domen opštekulturnog i društvenog. Evo kako je ta druga dilema, samo prividno protivrečna prvoj, formulisana na savetovanju u Trebinju; „Pitanje smisla postavlja se od našeg položaja u samim radijskim kućama do više razine pitanja - smisla radio-drame u nas. Mislim da odgovora na ovo pitanje nema, ukoliko mi sami ne polazimo od funkcije u savremenoj nacionalnoj kulturi. Insistiranje na razini profesionalnog pitanja, koje je uostalom karakteristično za razmišljanja, vjerojatno, u svim radio-stanicama, a susreće se i na jugoslovenskim i na međunarodnim skupovima, ostaje bez onog temelja koji bi omogučio raspravu. Taj temelj izostaje kada izostaje pitanje o smislu našeg posla. Vrlo smo blizu onda skrivanju u zakutke profesionalnih zapreka i profesionalnih inovacija, i te inovacije ostaju naš vlastiti luksuz. Pomirenje sa situacijom nalazi se kada nas vlastita, najuža, unutarradijska situacija ostavlja u našem samozadovoljstvu, dozvoljavajuči nam bavljenje svojim luksuzom, da nam ne bi trebala priznavati sudjelovanje u jednoj od primarnih funkcija radija - u kulturnoj funkciji” (Marko Lehpamer), Bilo je, dakle, na ovom savetovanju, iako bez neposrednog polemičkog suprotstavljanja, i različitih nivoa razmatranja, pa čak i takvih koji su se međusobno potirali. Na jednoj strani, red

103