RTV Teorija i praksa

razmišljali o našem pitanju, utoliko su nam se odgovori (oni bitni, suštinski) sužavali, postajali sve precizniji. Na kraju, horizont mogućih odgovora na ovo pitanje sveo se na svega dve fundamentalne kategorije: prostor i vreme. Prema tome, odgovor na pitanje šta je logici umetničkog dela sapripadno glasio bi: logici radio-dramskog umetničkog dela sapripadne su ~dve osnovne kategorije realnog bića; prostor i vreme”. 29 Naš dalji zadatak u ovom radu biće da ukratko kažemo nešto o ovim dvema kategorijama, po našem mišljenju, takoče, suštinskim, za utemeljenje logičkog bića radio-drame. Samo je po sebi razumljivo da sva bića, ona koja su realna i kojih smo svesni, obitavaju u izvesnom prostoru i vremenu. U tom pogledu se ni realno biće umetničkog dela od drugih bića koja pripadaju drugim stvarnim kategorijama, koja egzistiraju u svetu, ne razlikuje. Ali razlika nekakva ipak postoji. U čemu je ta razlika? Prema mišljenju Ivana Fohta ta razlika počiva ~u osobitoj organizaciji vremena i prostora unutar (umjetnine) same”. 30 Zapitajmo se sada kakva je to „osobita organizacija vremena i prostora” prisutna unutar radio-dramskog umetničkog dela, na koji način je vidljiva i obelodanjujuća. Na koji način se, unutar tih kategorija spočituje ono logičko radio-dramskog umetničkog dela, Najpre nešto o kategoriji vremena radio-drame. U najširem smislu vreme radio-drame podrazumeva prost iznos realnog vremena vreme njenog trajanja u programskom bloku

м Ivan Focht, Uvod u estetiku, Sarajevo, 1972, strana 81.

30 Ibid., str. 82.

131