RTV Teorija i praksa

31 V. švacov, Temelji dramaturgije, „Skolska knjiga”, Zagreb, 1976, strana 185.

32 Ibid., str. 186.

33 Ibid., str. 186.

radio-stanice. To bi bio najelementarniji vid vremena radio-drame. Nešto složeniji pojam vremena vidljiv je u pojmu radnje radio-dramskog umetničkog dela. Bilo bi to, kako mi razumemo ovaj pojam, vreme trajanja, događanja radnje, to jest događaja koji radnju radio-dramskog dela sačinjavaju. Odavno je, medutim, zapaženo, i to V. Švacov u svojoj knjizi Temelji dramaturgije posebno naglašava, da vreme trajanja radnje u dramskom delu (u ovom slučaju u radio-dramskom umetničkom delu) „može biti krače od trajanja predstave (čitaj: emitovanja) može se poklopiti sa vremenom trajanja predstave (čitaj u ovom slučaju: emitovanja) ili pak može biti neuporedivo duže od trajanja predstave” (emitovanja). 3l Još složeniji vid vremena koji je očit u radio-dramskom delu jeste vreme dramskih Иса. To je ono intimno vreme u kome se kreču lica radio-drame u trenutku dok kazuju radio-dramski tekst, drugim rečima, to je vreme određeno konfiguracijom radnje samog teksta. Na kraju, u trenutku emitovanja radio-dramskog teksta imamo i „vreme perzistencije dramskog doživljaja”. 32 To je vreme slušaočevog doživljaja koje u svojoj bitnoj strukturi sadrži sve pomenute vidove vremena radio-dramskog umetničkog dela, ali, istovremeno, nosi i svoj duboko intimni odnos spram događanja radnje radio-dramskog teksta Bilo bi to, zapravo, ono slušaočevo vreme koje se „odvija na unutrašnjoj pozornici (njegove) svesti”. To vreme, u svojim krajnjim konsekvencama, je praktički neograničeno vreme: „опо se ne prekida niti zauvek ne nestaje” 33 u trenutku kada se emitovanje radio-drame završi. Da zaključimo razmatranje ove kategorije rečima teoretičara Švacova: „dramsko vreme

132