RTV Teorija i praksa

(u ovom slučaju čitaj: radio-dramsko vreme) je dinamička struktura određena konfiguracijom objektivnog, povijesnog, psihološkog i egzistencijalnog vremena”. 34 Iz svega što je do sada rečeno o kategoriji vremena može se razumeti da je umetnost radio-drame umetnost u vremenu. Ta činjenica, sama po sebi, ispoljava svoju imanentnu logiku, odnosno, očituje logosnost radio-dramskog umetničkog dela u onim vidovima koje smo рге analizovali. Druga kategorija - prostor radio-drame začinja svoju logičku opstojnost u radiofonskoj mnetnosti na sledečim svojim osobinama koje če ovde biti ukratko opisane. Estetičar Ivan Foht, čije smo delo Uvod u estetiku na prethodnim stranicama imali više puta priliku da navodimo, otkriva u umetničkom delu (dakle, može da se primeni i na radio-dramsko umetničko delo) tri vrste prostora: 1. osetilno-telesni prostor; 2. prostor prikazanih stvari; 3. prostor objektivacije duha. Prvi prostor ovaj estetičar shvata kao prostor koji postoji ne samo u umetničkom delu nego je, takođe, prisutan u svim objektivno postoječim stvarima. To je prostor realnosti te da bi i samo umetničko delo postojalo i realizovalo se ono mora uči u, i prihvatiti taj prostor. Osetilno telesni prostor je, prema mišljenju Ivana Fohta, nosilac ona dva druga prostora, prostora koji po sebi nikad ne bi bili stvarni nego samo zamišljani i predočavani. U njemu su izraženi, kroz njega se javljaju i prikazivački i duhovni prostor 3s . Drugi prostor, nazvan prostor prikazanih

36 Ivan Focht, Uvod u estetiku, Sarajevo, 1972, *tr.B4.

34 Ibid., str. 186,

[133

31 Ibid., str. 186.