RTV Teorija i praksa

з« Ibid., str. 84.

37 Ibid., str. 84.

38 V. Švacov, Temelji dramaturgije, „Školska knjiga”, Zagreb, 1976, str. 164.

з« Branko Despot, Logički fragmenti, Zagreb, „Znaci", 1977, fragment 79, str. 82.

stvari, u neku ruku je posrednički prostor. Posrednički prostor stoga „јег on duhovnom prostoru omogućuje da se na njemu, pomoču ili kroz njega, prikaže”. 36 U stvari, to je, kao što mu samo ime kaže, „prostor onoga što je prikazano”. U slučaju radio-dramskog umetničkog dela, to bi, recimo, bio prostor jednog zvučnog pejzaža. Treči prostor jeste prostor objektivacije duha („prostog umjetničkog u umjetnosti”). Ovaj prostor je neograničen i stoga ima sposobnost „transcendiranja u beskonačno”. „Оп zrači iz cjeline umjetnine kao posebna atmosfera, aroma ili tonus”. 37 U konkretnom slučaju, slučaju koji interesuje nas, prostor objektivacije duha u radio-drami nastaje iz susreta teksta izgovorenog pred mikrofonom, glumca i publike, odnosno tamo gde se „uspostavlja zajedništvo i međuigra perceptivnog i predodžbenog materijala.” 3B Stoga je, na osnovama tako naznačenih karakteristika, prostor objektivacije duha, po našem mišljenju, za utemeljenje logičkog /(logos) nosnog/ radio-dramskog umetničkog dela, najpogodniji. Drugačije rečeno, u tome se prostoru, smatramo, logičko /(logos)nosno/ radio-drame najsnažnije zbiva. Taj prostor otvara ono beskonačno-imaginarno zvukova, tonova, reči i njihovog smisla; lirska neodređenost nadrealne i nedefinisane geometrije u kome se zbiva čudotvoran događaj za Drugog, u kome „čista umetnost reproducira logiku na umjetnički način samoostvarenjem onog apsolutno umjetničkog”. 39 Posle svega do sada rečenog valjalo bi se upitati šta je logička /(logos)nosna/ dominanta radio-dramskog umetničkog dela. Pre nego što odgovorimo na ovo pitanje

134