RTV Teorija i praksa

samo jednog njegovog člana. Poslednji je trenutak, pominjali smo, da od istraživanja publike, prijemnika poruka, pređemo na analizu komunikatora i medijske sadržaje, programe radija i televizije. USMERENOST U RADU RTV ISTRAŽIVACKIH CENTARA Kako smo, međutim, ova svoja saznanja ostvarili? Bibliografija ukazuje na to da još uvek postoje u osnovnoj orijentaciji istraživača pri RTV ustanovama u Jugoslaviji slične slabosti i nesrazmere, Predmet njihovih istraživanja još nisu ravnomerno svi članovi komunikacionog lanca: program, publika i komunikatori. Pubiika ostaje glavni predmet istraživanja. Njom se bavi 815 bibliografskih jedinica od ukupno 916 ili 88,9% naših istraživanja. Poruka, program sam kao glavni proizvod RTV ustanova u kojima radimo, nalazi se na granici naše pažnje: Samo 99 ili 10,8% bibliografskih jedinica neposredno se, naime, odnosi na analize programa radija i televizije. Treba, međutim, pri tom ipak uzimati u obzir da i istraživanja publike obrađuju program, iako posredno, odnosno tako kako ga shvata i ocenjuje publika. Najviše, međutim, iznenađuje skoro potpuna odsutnost istraživanja Ijudskog faktora, koji najpresudnije utiče na program. Komunikatori, programski radnici na RTV, bili su do sada predmet samo dva istraživanja naših istraživačkih centara. Razvrstavanje bibliografskih jedinica prema raznim drugim kriterijima otkriva dalje nesrazmere. U okviru pomenutih osnovnih predmeta istraživanja (publike, poruke i komunikatora) su, naime, različite programske vrste vrlo neplanski obrađene. Tako je, na primer, glavnina (234) istraživanja o reagovanjima publike na programe posvečena programima u celini. Gotovo dvaput manje (133) ima onih koji utvrđuju reagovanja publike na pojedine programske vrste. Među njima je, opet, previše zastupljen informativno-politički program, koji po obimu daleko premasuje sve ostale. Istraživanja sa ovom sadržinom ima 82 ili skoro isti broj kao istraživanja svih ostalih vrsta programa zajedno. Pri tome je zanemarena analiza odnosa auditorija prema kulturno-umetničkim programima (svega sedam istraživanja) i donekle zabavno humorističkim (17). Nešto je bolje zastupljeno obrazovno-vaspitno područje, koje po broju dostiže istraživanja ekonomske propagande. Zanemarena su, takođe istraživanja odnosa dece i omladine prema radiju i TV. U svetu se slične studije i analize uticaja

139