RTV Teorija i praksa

sačuvane vitamine za telo a iz ovog „etičkog” vitamine za duh, što če reći - opet nasušne supstance za telo. Kao što se u ekspresnom loncu od iste količine govedine dobija ista supa u svim kuhinjama sveta a ukus se jedino razlikuje u nijansi (u zavisnosti od kakvoće mesa i zeleni), tako i etički lonac daje istu sliku u svim sobama sveta a kvalitet slike se jedino razlikuje u nijansi (u zavisnosti od kakvoće gledaoca i TV centra koji sliku daje). Produkt etičkog lonca je vredan uvek u srazmeri uloženog truda i sposobnosti da se TV prizor posvoji, pri čemu prezentacija prizora (eventualni spikerski komentar, njegova uklopljenost u ostali TV program dana i sl.) utiče na krajnji ishod konzumiranja. Televizijski konzument je u proseku „oblaporan” (u toku dana „sažvaće” i 3-4 časa programa), ali njegovo zadovoljstvo zavisiće od kakvoče konzumiranja. Što je manje vremenski potrebno da se zadovolji gledaočeva glad za slikom sveta, to televizija postiže veću udarnost i svrhovitost U tom smislu televizijski kritičar traga za opisivanjem dnevnog programa, za trenutkom koji medij uzdiže u ravan neophodne tačke oslonca čoveku sadašnjice, koji ga uverava da mu je u prisustvu televizijske slike svet na srcu upravo zato što mu je ponuđen kao na dlanu. Opisujući sopstveni doživljaj takvog zbivanja, televizijski kritičar nužno objašnjava sam medij zagovarajući njegovu est/etiku. Stoga nam, kada naiđemo na neobjavljenu televizijsku kritiku u fioci, ona liči na skrivenu uspomenu koja bezuspešno „reklamira” potrebu za iskazivanjem osećanja za svet veći i širi no što je teritorija koju opslužuje TV centar koji nam sliku sveta prenosi. Ponovno čitanje neobjavljene televizijske kritike je zato postvaren spot o nostalgiji upućen u mislima svima koji su se, recimo, 19. novembra 1977, našli pred istom slikom sveta. Time je napor kritičara našao/svoje odredište. 0 SKRIVENIM SLIKAMA ŽIVOTA Sredinom marta ove godine, neposredno pred početak festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu, Televizija Beograd je emitovala najbolji jugoslovenski dokumentarac za ovu godinu, sasvim nezvanično, u okviru tekućeg programa, u kasne, večernje sate. Reportaža Sedamnaest monahinja je delo urednika i voditelja Svetolika Mitića, režisera Miljenka Derete 1 snimatelja Časlava Pantelinca. Ona nije dobila nijednu nagradu, nije čak ni uvrštena u program festivala Portorož 78. Ali Mitić, Dereta i Pantelinac nastavljaju i dalje da predano i nadahnuto obavljaju svoj posao ne hajući mnogo za slepoću zvaničnih gledalaca televizije i teoretičara audiovizuelnih

156