RTV Teorija i praksa

То se isto može reći za kviz Sretno spretno , s tom razlikom da se i tu, kao i u sarajevskoj emisiji Pionirski TV studio Ljiljane Macanović, javljaju i dječji spikeri. Uloga dječjeg spikera u tim emisijama je složena, jer se vrlo često tijesno graniči sa glumljenjem pred TV kamerama. Djeca tu rjeđe čitaju informacije, a češće glume po tekstovima posebno napisanim za tu pnliku. Ona čak i parociraju prave spikere, pa se tu javlja jedan specifičan, potpuno televizijski vid dječje interpretacije. Nešto slično bismo mogli reči za seriju SOPZILf gdje su deca zapravo glumila dokumentarnost koju je u tom programu režiser umjetno stvarao. Takvoj se igri prišlo, da bi se djeca podučila u ekologiji. Naravno da je sudjelovanje djece upravo u ovim emisijama, gdje se od njih traži da „glume”, najmanje uspješno. Tu su djeca uglavnom najmanje djeca, ona ostaju usiljena, isforsirana i u takvim emisijama ne postiže se ni potrebna ležernost, ni potrebna neposrednost. Kontakt koji bi tu trebao biti uspostavljan rijetko se uspostavlja glumom djece interpreta, ali se postiže možda jedna komunikacija u globalu, komunikacija sa programom u cjelini. Konačno, jedna od emisija koju bismo takođe mogli uvrstiti u kontakt-emisije, je i serija Moja ulica Ljerke Marinkovič i Suada Sadovića u kojoj djeca nastupaju sa svojim programima, znači dokumentarno, a ne kao televizijski interpreti. Njihova se priredba snima, kao što se snimaju i njihovi razgovori i sve ono što žele poručiti drugoj djeci, tu ima dakako čak i nekih „režiranih” trenutaka, ali u cjelini djeca su ovdje neposredni subjekti koji žive u onom što su sami pripremili. Tu se čak i voditeljska uloga mijenja i gubi se svaka ukočenost i neprirodnost koje se pri snimanju u studijima redovito javljaju. Dokumentarni pristup autora upravo ove serije koja je sasvim sigurno jedna od najboljih dokumentarnih kontakt-emisija sa djecom i za djecu, bio je svakako odlučujući faktor za uspjeh. DJECA PRED TV KAMEROM Posebno mjesto u dječjem programu zauzimaju velike serije u kojima se uz niz oblika pomoću kojih se saopćava određeni literarni sadržaj, pojavljuju i dječje numere, živo dječje sudjelovanje u oblikovanju emisija. Za to je u ovom trenutku najbolji i najbliži primjer serije Zlatna nit Zvonimira Baloga i Višnje Lasta, koja predstavlja mozaično zamišljen program tipičan za TV medij. Djeca ovdje zapravo glume, ali rijetko kad pojedinačno, glume kolektivno Režiser sa njima radi kao sa

178]