RTV Teorija i praksa

sačinjavaju uobičajenu kulturnu stvarnost. Termin imperijalizam, u smislu u коше ga koristim, nema konspirativna obeležja koja mu se pridaju u političkom kontekstu. U stvari, žeiim da kažem da je neadaptivni perceptualni imperijalizam sadržan u samoj tehno-ekonomskoj strukturi svih masovnih medija, bez obzira na sadržaj i bez obzira na ideološku sredinu u kojoj deluju, On ne može da se prevaziđe zapošljavanjem novog kadra. Moguće ga je prevazići samo eliminacijom mašinerije koja ga čini neophodnim. Želim da kažem da je zloupotreba jezika i informacija, kao i nesposobnost informacija da utiču na svest, funkcija načina na koji je sistem informacija sam po sebi organizovan. To je industrijalizacija svesti, jer su naše predstave industrijski prisiijene da sadrže samo ono što može da se uklopi u izgrađeni sistem socijalnog ponašanja koji sledi logiku proizvodnje velikih razmera. Da bi se potpunije razumelo kako masovni mediji ostvaruju takve rezultate, potrebno je upoznati nešto iz teorije informacija, Osnovna premisa, teorije informacija je da je informacija sve ono što smanjuje neizvesnost. Znači, da bi postojala informacija, treba da postoji i neizvesnost. Poruka je informativna samo ako je doza neizvesnosti postojala pre njenog prijema, a njena vrednost se određuje „količinom” neizvesnosti koja je porukom otklonjena. Ako nema neizvesnosti, nema ni informacije. Ako je poruka predvidljiva sa sigurnošću, ako je verovatnoća te grupe signala 100% (drugim rečima, već znamo šta sadrži), onda nam poruka ne pruža nikakvu informaciju. Potreba za komunikacijom raste zbog toga što postoji nešto nepredvidljivo što utiče na naše shvatanje događaja. Glavni aspekt informacije je nepredvidljiv, iznenađujuči, nasuprot prostom ponavljanju pokreta, vračanja ili molitvi. Akt komunikacije, prema tome, neophodno uključuje postojanje niza alternativa. Da bi postojala neizvesnost, treba da postoji skup alternativa između kojih treba birati. Informacija je merilo naše slobode izbora kada vršimo selekciju poruka, bilo kao odašiljač bilo kao prijemnik. Čim se mogućnosti svedu na jednu jedinu, komunikacija je blokirana; poruci je oduzeta sposobnost da sadrži informaciju. Odgovaramo na telefon jer postoji neizvesnost u odnosu na poruku koju zvono najavljuje, a postoji i neizvesnost јег znamo da če ona biti samo jedna od beskrajnog broja mogučih poruka. Kađ takav skup alternativa ne bi postojao, kad bi svaki put kad dignemo slušalicu čuli istu stvar, ne bismo više odgovarali: ne bi postojala informacija jer ne bi bilo smanjenja neizvesnosti. Zbog toga su veča sloboda izbora, veća nesigurnost i bolja informacija međusobno zavisni pojmovi.

70