RTV Teorija i praksa

sviđa”. То je istina. To je takođe jedna od najpodlijih tautoligoja koju su Ijudi u svojoj samoobmani izmislili, jer moguče je želeti samo ono što je več dato. Učimo se da želimo. Želja se kuitiviše. To je navika koja se stiče konstantnim ponavljanjem određene vrste interakcije. Želja je najvažnija od svih industrijskih produkata, ostvarena pomoču izazvane navike u nedostatku alternativa. Prema tome, ne samo da možemo da želimo samo ono što nam je već dato nego i, što je podjednako važno, ne možemo da želimo ono što nam nije dato. Mi, razume se, vršimo sopstvenu selekciju materijala kojim kultivišemo svoja iična shvatanja vrednosti i sklonosti i težimo da utičemo na izbor koji čine naša deca. Ali ne možemo da kultivišemo ono do čega ne možemo da dođemo. Ne naručujemo jelo koga nema u jelovniku. Ne glasamo za kandidata koji nije na listi. Ne možemo da budemo ni za, ni protiv stava koji nije izrečen. Retko biramo ono što je teško pristupačno, slabo objašnjeno ili neredovno prezentovano. Učestvujemo samo u onom što je lako i često na raspolaganju. Odabiramo ono što je pristupačno, bez obzira na činjenicu da nemamo neku posebnu želju ili poverenje u to. I, zaista, to je slučaj. Ova pojava se naziva alijenacija, univerzalna karakteristika života u modernim industrijskim društvima. Znamo kako da budemo deprimirani. Znamo kako da promašimo, Videosfera je naseljena modelima Ijudskih promašaja, ali gde je njena mapa uspeha i radosti? Kako da izbegnemo faustovsku budućnost kada nam perceptualno-imperijalistički masovni mediji oduzimaju modele alternativnog razmišljanja i delovanja? Kako da živimo zdrav život kada nam videosfera oslikava samo patologiju i zloupotrebu? Kako da dostignemo slobodu kada masovni mediji razvijaju u nama iluziju učestvovanja, dok u stvari garantuju pasivno primanje informacija i perceptivno zarobljeništvo? Istupiti konceptualno iz socijalnog sistema i posmatrati ga, iskustvo je koje može da promeni etički pristup i preobrazi čoveka u revolucionara, tj, u onoga čiji su etički principi drukčiji od principa kojc stvara socijalni sistem, onoga koji negira sistem, stvarajući jedan drugačiji i pod svojim rukovodstvom. Iz tog razloga totalitarna društva, kroz ekonomsku, religioznu, političku i vojnu prisilu, oduzimaju svojim članovima mogučnost da budu posmatrači sopstvenog socijalnog sistema i, prema tome, mogučnost da ga menjaju u pravcu u којеш žele. Totalitarizam je negacija Ijudskog biča kao posmatrača, drugim rečima kao individue u ulozi društvene komponente koja može konceptualno da istupi iz sistema koji sačinjava i da ga etički procenjuje.

73