RTV Teorija i praksa

nauka, zatim lingvistike, fonetike, posebne nove nauke komunikologiie itd. Ovdje je več spomenuto više od 10 nauka koje istražuju (i) komunikaciju, a nisu sve nabrojene. Jasno je da svako veće zahvačanje komunikacijskih problema zahtijeva interdisciplinarni pristup, kao što je to uostalom postalo nužno i u mnogim drugim područjima. Svaka pojedina od tih nauka može međutim zahvačati segmente komunikacijskih procesa, koje treba proučavati. Takav je segment predmet ovog izlaganja. Jedna je od bitnih početnih faza komunikacijskog procesa, koji teče javnim sredstvima - ukoliko več postoje materijalni i tehničM uvjeti, komunikatori i selekcionirani materijal za prenošenje - eksponiranje primalaca izvoru informacija. Ostavljamo sada netaknuto pitanje informacijske, estetske, obrazovne, umjetničke i dr. vrijednosti pojedinih emisija ili članaka u štampi; ostavimo nedirnute sposobnosti za dekodiranje i aktualno dekodiranje primalaca, pa i socijalni kontekst u kome se komunikacija odvijala. Da bi do komunikacije uopče došlo mora se primalac eksponirati poruci aktivno, dakle s nekim stupnjem interesa, ili barem pasivno. Također ne razmatramo što se dalje dogodilo s primljenom porukom, je li memorirana i na koje vrijeme, je li odgovarala stavovima primalaca ili je značila diskrepanciju u stavu, pa je možda izazvala i svijesni otpor, ili je započela neku, makar i najmanju, promjenu prijašnjeg stava itd. Ali, istražujemo jednu od bitnih završnih faza komunikacijskog procesa - formiranje globalnog uvjerenja primalaca o vlastitoj informiranosti. Uvjerenje o informiranosti je znak da dolazi do indirektne interakcije komunikatora u širem smislu i informiranih. Ako uvjerenje postoji, onda to znači da je mnogo poruka doprlo do primaoca i buduči da smatra da je makar do neke mjere informiran, što je nužan preduvjet da bi sudjelovao, on može biti aktivan u društvenim zbivanjima i samoupravnom suodlučivanju. Iz neprekidnog toka informacija izdvojimo one koji se odnose na zbivanja u radnoj organizaciji pojedinca, njegovoj mjesnoj zajednici i opčini i u sistemima unutrašnje i vanjske politike zemlje. U ovom se istraživanju komparira eksponiranje stanovnika sredstvima javnog komuniciranja i njihovo uvjerenje o vlastitoj informiranosti s ciljem da se ustanovi da li postoji funkcionalan odnos tih globalno uzetih faza komunikacijskog procesa.

133