RTV Teorija i praksa

Na arealnom uzorku od 1.165 osoba, које predstavljaju stanovnike SRH iznad 14 godina starosti, bez privremeno zaposlenih u inozemstvu i onih na odsluženju vojnogroka, konstatirana je količina dnevnog korištenja radija, televizije i dnevne štampe. Te su navike u ovom ispitivanju konfrontirane s uvjerenjima o informiranosti o unutrašnjoj i vanjskoj politici zemlje, o zbivanjima u opčini, mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji. Kontakt sa sredstvima javnog komuniciranja može se promatrati jednodimenzionalno, pojedinačno, ali u ovom slučaju kada se radi o informiranosti s više tematskih područja, nije realno na tome se zaustaviti, jer večina Ijudi dolazi dnevno u doticaj barem sa dva od masovnih sredstava, a mnogi i sa sva tri, pa je potrebno uočiti sve tri velike dimenzije u obavještavanju, uz niz mogučih manjih. Iz pojedinačnih podataka vidljivo je da četvrtina stanovnika SR Hrvatske iznad 14 godina uopče ne čita dnevnu štampu, a još 28,5% ima slab kontakt, jer uglavnom pregleda novine, pročita naslove i poneki tekst ako ih zainteresira. Radio uopče ne sluša 14,6%, a rijetko sluša 14,0%, dakle 28,6% stanovnika gotovo uopče ne koristi to sredstvo komunikacija. Televizija sada dopire do najviše osoba, jer samo 5,7% stanovnika uopče ne gleda, a još 13,4% rijetko gleda televiziju, što čini 19,1% stanovništva sa slabim ili nikakvim kontaktom sa televizijskim programom. Nasuprot vrlo raširenom mišljenju, malo je stanovnika iznad 14 godina starosti koji gledaju više ili manje intenzivno televiziju, više od 4 sata dnevno. Od 4 do 5 sati gleda 7%, a više od 5 sati 5,2% dakle ukupno 12,2% gleda više od 4 sata dnevno televiziju. Većina i to 52,2% gleda do 3 sata dnevno. Kod radija postotak slušanja iznad 4 sata dnevno je 18,7%, dakle je 6,4% više onih koji dugo prate program radija nego li gledalaca koji dugo prate televiziju. Kod opčeg pregleda grupa stanovnika prema vremenu, koje dnevno provode u kontaktu s jednim od tri najsnažnija sredstva javnog komuniciranja, kojeg čemo ovdje navesti, podjele su proistekle iz empirijskih rezultata. Za novine podjela se razlikuje od one za televiziju i radio, gdje su uzeti uži vremenski razmaci. Radio naime sluša do 1 satdnevno 14,9% stanovnika, a televiziju gleda do 1 sat 5,9%. Manje raspodjele za ta dva sredstva dovele bi do nepotrebnog usitnjavanja.

134