RTV Teorija i praksa

(slajdovi, intervjui, dokumentarni zapisi o muzejima i centrima svetske kulture) podležu načelnoj tezi - u prvom planu je autor, čovek koji tumači svoja übeđenja. O dejstvu tako uvečanog, predimenzioniranog habitusa jednog televizijskog lika (neuobičajeno za naše prilike!) može se atelevizijski suditi svakojako, ali budnom oku televizijskog hroničara ne može promaći čisto televizijska dobit ovako ucehnjenog TV prizora. Zapisano za vreme emitovanja druge epizode, 21. februara 1979: Govor o umetnosti. Reči, reči, reči... Slajdovi dopunjavaju smisao Kalajićeve opservacije. Govor o figuraciji. Od svega, najviše se vide njegove šake koje govore same za sebe, a za tezu - važna je figuracija... Dok ulazi u prizor na pola svog teksta, televizijski Uk Kalajića razgrađuje se na šake, glavu, odelo. Njegovo odelo „као obučeno” deluje pred slajdom... Šake imaju vizuelni prioritet, nemirne su, predstavljaju najmobilniji deo strukture. Ulazi čas prekrštenih ruku (jedna ruka skriva drugu šaku), čas zamišljen sa šakom na bradi, iU otvorenom šakom (uperenog prsta) ukazuje, podupire svoju ideju o potrebi figurativnog izražavanja. Često stisnutom šakom, u sukcesivnom zamahu, pođe prema kameri, odnosno gledaocu: kao da žeU da izazove na dvoboj Ijude suprotnog mišljenja i istovremeno čvršće veže za sebe istomišljenike... Njegove šake su nedefinisane, ni lepe, ni ružne. Bez bora, fleka, vena. Poput bokserske rukavice nemaju biografiju: u funkciji su napada i odbrane od nepoverljivih; od slabijih; onih čiji su umni i fizički refleksi sporiji; od Ijudi manjeg obrazovanja, lošijeg ukusa... To je boks: boks sa slajdom, boks sa tuđim idejama, boks sa vizuelnim, boks sa nelepim... Šake same, negde među Ijudima i idejama... Poigrava se šaka - i izgledom. Nudi verziju lepog i zgodnog momka. Jednu šaku koketno drži u džepu a drugom učiteljski doobjašnjava svoju „poruku civilizaciji XX veka”... Obe šake dendijevski na kukovima, manekenski postavljenih nogu... gestika lepih manira, uz obilje podataka o lepom. Služeči se stilom slobodnih obrta on skače sa teme na temu, sa problema forme na problematiku ~šta ostaviti budućim generacijama”... Reči (šake),reči (šake)... Opaske poput Makluanovih dosetki... Pokretšakom tvori najuzbudljivije trenutke emisije čime se potire značaj promene ritma zamenjivajem slajdova. Kolotečina se pokretom lakše razgraničava na valjano i bespredmetno. Tempo nenamerno usporen; Kalajićeva gestika (u studiju) biva uočena kao presudna po doživljaj cele emisije... Mi osećamo zev, brisani prostor pred čudovišnim primerima opasnosti koje Kalajić ističe (prioritet mašina nad čovekom) i on se kakvim-takvim smislom upotpunjava samo i izravno vezivajem za čuinu, borbenu igru Kalajičevih šaka...

148