RTV Teorija i praksa

reklamirani predmet samo inkorporira u tok sportske igre (reklama „Coca-cole”, „Pepsi-cole”, cigareta „Marlboro”). Globalna poruka takvog spota glasi: lepo i zdravo za telo je ono što i duh navodi na prestiž, takmičenje. lako je gledaocu sasvim blizu pameti da mu stvaraoci spotova nude šarenu lažu 0 proizvodu u kome proizvođači često prodaju rog za sveču, to niukoliko ne umanjuje uživanje u idiličnim prizorima jakih 1 zdravih ijudi svih uzrasta koji se bave sportom jer „koriste prave proizvode”. Verovatno iz tog razloga poznati sportisti pristaju da reklamiraju proizvode potpuno periferne po značaj njihovih sportskih rezultata i uopšte u vrlo maloj vezi sa sportom kojim se bave. Tako smo videli da najpoznatiji fudbaler sveta, Pele, zdušno ispija bocu „Coca-cole” da bi uspešnije igrao fudbal giavom, a našeg Parlova kako prska pazuh deodoransom, da bi sa lepom devojkom prošetao parkom. Uloga sportiste kao simbola idealnog spoja „čoveka koji prirodne, telesne potrebe da okuša, dodirne, uživa, iskazuje i potrebom da telo svesno podvrgne kanonima napornog sportskog treninga pri kojima telo još više vapije za odličnim proizvodima jela, piča i odeće”, ukazuje na mnogo ozbiljnije postojanje specifično televizijskog poimanja odraza čulnih zadovoljstava no što se to može brzopotezno zaključiti. Telo sportiste u okolišu televizijske kamere je uvek nešto više od nasušne registracije „čoveka koji se bavi sportom”. Ono je podatno oku televizijske kamere jer mu vidljive napore dok postiže rezultate (grčenje lica, zatezanje mišica, znojenje, prskanje arkade) stilizuje, čisti od pukog reatizma odražavajući samo špiceve tog ostrašnjenog telesnog kazivanja - konturu tela u zamahu. Zato se znoj na Ucu dizača tegova doima pre kao dolepršale biserne kapljice sa zrele jabuke iz nekog spota no kao mutna, slankasta kapljica koja se sliva niz bradu duž tek usečene bore. Krv iz arkade boksera više sliči mlazu nekog tamnog soka no pravoj, naturaUstički crvenkastoj krvi. Ovakav začudni doživljaj tela sportiste predupređuje i sama kodifikacija sportskog ponašanja: retko je videti sportistu koji prostački obično otire znoj sa svog tela iU boksera da ikada tapka krpom okrvavljenu slepoočnicu. Cvrsto, očuvano telo sportiste, bez znakova starenja i vidljivijih obeležja moguče bolešljivosti (grip, zubobolja i sl.) u elektronskoj sUci postaje uzorkom telo - TV star. Ako uopšte ima razloga imenovati glavnu televizijsku zvezdu onda bi bezimeno telo sportiste bilo ona zvezda kojoj se svi dive aU koju teško podražavaju. U prvom redu zato što se ova TV zvezda ne služi jezikom (govorom) da bi informisala. Govor sportiste je govor njegovog

153