RTV Teorija i praksa

Sa televizijskim predstavama stvar izgleda drukčije. Рге svega postoji znatan broj predstava i programa više funkcionalnog karaktera. U tim predstavama razni se zadaci nalaze u prvom pianu. Čak i u potpuno artističkim (umetničkim) predstavama oni igraju neuporedivo veču ulogu nego u tradicionalnim komadima. Ovo proizilazi iz premisa kultume politike, iz konteksta u koji su upletene umetničke (artističke) činjenice i iz stava primalaca. Treba, dakle, prihvatiti kao princip mnogofunkcionalnost televizijskih predstava. Ako je tako, onda če i mnogofunkcionalna kritika biti ona koja najbolje odgovara. Kod takve pretpostavke predstava gledana očima kritike javljače se istovremeno kao artistički (umetnički) proizvod zabavne industrije, kao sredstvo masovne komunikacije, kao način upoznavanja realnosti, kao delo reahzacije idejnih, vaspitnih ciljeva i slično. Ovo, naravno, ne znači da svaki kritičar u svakoj svojoj izjavi mora istovremeno da govori o svim ovim funkcijama Bilo bi to, čak, u neskiadu sa principom specijalizacije. Radi se o tome da televizijska kritika kao cehna bude mnogofunkcionalna. Ta mnogofunkcionalnost kritike važna je i zbog toga što se ne može računati - bar za sada da će nauka uspeti da se pozabavi svim bitnim problemima i zadacima televizije kao što se bavi u slučaju tradicionalne umetnosti. Mnoštvo televizijskih programa i predstava, nastajanje sve novijih njihovih oblika i njihova višefunkcionalnost odlučuju o tome da je predmet televizijske kritike složen mozaičan. Da se ta složenost i raznorodnost sredi i teoretski savlada potreban je ključ. Taj ključ može predstavljati samo odgovarajuća klasifikacija, obrada tipologije televizijskih pređstava, opšta tipologija koja dopušta vršenje generalnih podela i

180